Možda u našem hiperpovezanom svijetu sposobnost da budemo potpuno prisutni, da istinski apsorbiramo svijet oko sebe, postaje izgubljena umjetnost.
Bio sam tamo, usred predavanja na svom sveučilišnom kolegiju estetike, objašnjavajući srednjovjekovni pojam claritasi kako je oblikovala gotičku arhitekturu, kad mi je bljesak zapeo za oko. Ne onu koja osvjetljava umjetnički ili filozofski genij, već onu koja vam omogućuje da upoznate nečiji trenutak koji je upravo uhvatio na zaslonu telefona. Student je slikao selfie.
Svjedočio sam priličnom broju ometanja u učionici: razgovorima šaptom, ukradenim pogledima na telefone, čak i povremenoj kupovini na prijenosnom računalu tijekom debate ili predavanja. Ali ovo je bilo drugačije. Ovo nije bio trenutni gubitak fokusa; bio je to namjeran čin, izbor da se dokumentira usred rasprave koja je trebala nadahnuti.
Preplavio me val frustracije. Osjećao sam se kao da nisam uspio proširiti entuzijazam za promišljeno razmišljanje. Je li ideja prirodnog svjetla filtrirana kroz prozor od obojenog stakla kako bi se proizvela prirodna i nadnaravni prostor manje zadivljujući od filtriranog selfija? Je li istraživanje raskrižja umjetnosti, filozofije i teologije bilo manje zanimljivo od trenutnog zadovoljstva online validacije? Je li moguće da nisam stvarno isporučivao? Jesam li temu učinio dosadnom? Ili je moja publika jednostavno bila bez poštovanja?
Ali onda, pojavila se drugačija misao. Možda to nisu bili činovi prkosa ili zanemarivanja, već prije simptomi dubljeg kulturnog pomaka. Možda, u našem hiperpovezanom svijetu, sposobnost potpune prisutnostida istinski upijemo svijet oko nas, postaje izgubljena umjetnost.
DavideAngelini | Shutterstock | Izmijenila Aleteia
Umjesto da se pustim u sudačku spiralu, vidio sam priliku. Možda smo, kao odgajatelji (čak i kao roditelji), morali promijeniti fokus. Umjesto jednostavnog prenošenja znanja, mogli bismo i voditi učenike prema ponovno otkrivanje moći pažnje.
Do sada, evo što vjerujem da možemo učiniti:
1
Razvijte znatiželju
Predavanja su temeljna, ali pravo učenje često iskri iz osjećaja čuđenja. Uokvirivanje rasprava kao istraživanja, a ne izjava može potaknuti znatiželju koja (nadajmo se) nadilazi potrebu za provjerom valjanosti društvenih medija.
2
Zagrli Tišinu
U svijetu punom stalnih obavijesti, tišina je postala stran koncept. Ali unutar njegove tišine nalazi se prostor za kontemplaciju, za istinsko internaliziranje prezentiranih informacija. Poticanje trenutaka tišine moglo bi omogućiti učenicima da upiju i uspostave veze izvan trenutne potrebe da zabilježe trenutak.
3
Proslavite duboka ronjenja
Doba preopterećenosti informacijama može dovesti do površno razumijevanje mnogih stvari. Umjesto toga, potaknite učenike da se dublje pozabave određenim temama. Dobro istražen rad, odabrana prezentacija ili čak promišljena razredna rasprava (možda čak i labav komentar!) mogu ponuditi neku vrstu iskustva koje nadilazi prolazno, trenutno zadovoljstvo.
4
Vodite primjerom
Naša vlastita pozornost govori mnogo. Odlaganje telefona tijekom predavanja, uspostavljanje kontakta očima sa studentima i aktivno slušanje njihovih pitanja pokazuju vrijednost prisutnosti.
U konačnici, ponovno otkrivanje prisutnosti je putovanje za sve nas, ne samo za mlađu generaciju. Potreban je svjestan napor da se odmaknemo od digitalne buke i istinski se uključimo u svijet oko nas. Riječ je o prepoznavanje ljepote u nefiltriranom trenutku, moć fokusiranog učenja i radost povezivanja s drugima izvan ekrana i društvenih mreža.
Možda bismo, ponovnim otkrivanjem ovih stvari, mogli ponovno otkriti i sebe.
