Započeo stručni skup za vjeroučitelje
OSIJEK (TU) – „Izazovi povijesnih tema i ljepota hrvatske srednjovjekovne književnosti” bila je tema stručnog skupa za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je uvodnom molitvom i pozdravnim riječima započeo u ponedjeljak, 24. veljače u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. Skup se održava u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-
osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek.
Molitvu je animirao zbor vjeroučitelja pod vodstvom i uz instrumentalnu pratnju Ivana Rakonce i Danijela Leke, a molitvu je izrekao Davor Šamadan. Uvodnu riječ vjeroučiteljima uputio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan 
Ćurić, no prije toga, vjeroučitelje potaknuo da zajednički otpjevaju zaziv Jubilejske godine „Ti si nam Gospodine nada i spas!“. Nakon pomoćnog biskupa Ćurića, prisutnima su se obratile predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc. Teuta Rezo te viša savjetnica za vjeronauk pri Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek Ankica Mlinarić, dipl. teol.
Slični čovjeku koji iz svoje riznice iznosi novo i staro
Zahvaljujući organizatorima skupa te pozdravljajući vjeroučitelje i predavače u ime nadbiskupa Đakovačko-osječkog Đure Hranića te svoje osobno ime, biskup Ivan je rekao: „U ozračju ove Jubilejske godine u cijeloj Crkvi, kao i u ozračju spomena 1100. obljetnice Splitskih sabora i spomena Hrvatskoga kraljevstva, odlučili ste se za jedan stručni pogled u povijest s temom Izazovi povijesnih tema i ljepota hrvatske srednjovjekovne književnosti. Uvjeren sam da ćete se obogatiti i u svom osobnom pristupu povijesnoj baštini naše europske i nacionalne kulture, kao i u njezinu posredovanju djeci i mladima.“
Rekao je zatim kako nam je poznato da se povijest može lako i zaboraviti te nastavio: „Nije nam nepoznat, štoviše relativno je rasprostranjen stav – da povijest treba i zaboraviti. I to bi bilo točno ako bismo htjeli stalno živjeti u prošlosti, kao neki staromodni poklonici prošlih vremena – kao Laudatores temporis acti – kako je to još davno, u 1. stoljeću prije Krista, izrekao rimski pjesnik Horacije. 
A nasuprot tomu čini se da je mudro u povijesti prepoznati učiteljicu života – slični, kako nas na to sam Isus upućuje – čovjeku koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. U tome je naznačena jedna zdrava bilanca oslonjenosti na spomen i vrijednu baštinu koja odgaja i oplemenjuje, nadahnjuje za nasljedovanje, ali i za pročišćavanje. Svojim sadržajem i primjerom nas poziva da mi i dalje gradimo – sada s novim zahtjevima i novim izazovima naše suvremenosti, te pogleda prema budućnosti. Kako nas i u tome želi odjenuti duhovno-kršćansko ozračje, i danas kao hodočasnike nade.“
Kako govoriti spontano, točno i precizno o povijesnim temama
Predstojnica T. Rezo također je izrazila dobrodošlicu pomoćnom biskupu, vjeroučiteljima te je najavila predavače, a predstavila ih je viša savjetnica A. Mlinarić, pojašnjavajući: „U suradnji s vama vjeroučiteljima vidjeli samo da ponekad povijesne, kontroverzne teme izazivaju kod vas pitanja – kako govoriti spontano, točno i precizno učenicima o njima. Naši predavači su znanstvenici te vjerujem da ćemo iz njihovih izlaganja ponoviti sva znanja, 
pa možda i na drugačiji način presložiti svoj način komunikacije prema učenicima o ovim temama.“
Uslijedila su predavanja izv. prof. dr. sc. Trpimira Vedriša s Filozofskog fakulteta u Zagrebu; dr. sc. Ivana Zubca s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Darija Budimira, prof. izvrsnog savjetnika u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. M. Kuveždanin
