Ovdje počinje četvrta Isusova krepost u Svetoj Euharistiji: čistoća. Nije tajna da je čistoća napadnuta u našem svijetu. Sveta Euharistija nas osnažuje da živimo životom herojske čistoće, prema svetom Petru Julianu Eymardu.
Naš Gospodin također nastoji svojim euharistijskim stanjem usaditi u nas ljubav prema čistoći. Kakva čistoća u oltarskom kruhu! To je čista pšenica. Oslobođen svoje ljuske, pretvoren je u brašno; što ima čišće od bijelog brašna? Mijesi se bez kvasca koji je izvor kvarenja kruha. Naš je Gospodin mogao odabrati drugu tvar drugačije boje, ali mi u njoj ne bismo pronašli sve ove lekcije čistoće.
Njegova čistoća u Hostiji je tolika da se On ne sjedinjuje ni s jednom materijalnom tvari, čak ni s onom kruha – budući da ga zamjenjuje, niti s vidljivim nezgodama – budući da nije sjedinjen s njima ni supstancijalno ni osobno. Njegovoj svetoj ljudskosti ništa nije ostalo od smrtničkog života: Njegovo tijelo uživa povlastice duhova; sva su osjetila proslavljena.1
Milost čistoće, uostalom, dolazi samo od našeg Gospodina. Pričest ga daje, povećava, jača, čuva i održava protiv svih nasrtaja đavla, svijeta i tijela. Neupitna je istina da bez pričesti ne možemo biti čisti.2
Što ćemo biti čišći, jer postoje stupnjevi čistoće, što ćemo biti slavniji u Nebu, to će nas Bog bliže privući k sebi. Čistoća života je ta koja određuje mjeru slave za svakog sveca.3
Bog je mogao izabrati bilo koju boju za Svetu Euharistiju, ali u Njegovoj beskrajnoj mudrosti trebala je biti bijela. Zašto je to? Možda da otkrije da je Sveta Euharistija vrhunac čistoće, kao što je On otkrio svoju poniznost više u sićušnoj hostiji nego bilo gdje na zemlji, kao što je sveti Petar Julian Eymard ranije izjavio.
Štoviše, naš Gospodin želi da nikada ne zaboravimo Njegove riječi iz Govora na gori, “Blago onima čista srca, jer će Boga gledati” (Mt 5,8). Što više gledamo u Njega, koji je potpuno čist, postajemo čišći. Jaganjac Božji poziva nas da ne samo gledamo u njega, nego da ga dostojno primimo koliko nam to naše dužnosti dopuštaju. Bijelo, Euharistijska hostija treba biti poput zrcala u kojem se svakim danom mi smanjujemo, a On raste. Da, naš Gospodin čezne vidjeti sebe u nama. On čezne vidjeti svoje vrline, osobito čistoću, kako se odražavaju u našim dušama.
Postoji razlog zašto Crkva uči da se naši laki grijesi ispiraju svakom svetom pričešću, pod uvjetom da imamo odgovarajuće raspoloženje. Ili tako lijepo rečeno u Svetom pismu: “Ako vaši grijesi budu kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg; ako budu crvene kao grimiz, postat će kao vuna” (Iz 1,18).
Sveta Euharistija nas čini čistima jer je sam Bog čist. Naš Gospodin nije pokvaren stvarima ovoga svijeta i daje nam Sebe da uzdigne naša osjetila do onoga što je gore, a ne dolje. Da bi se pokazala snaga Svete Euharistije, tijela mnogih svetaca bila su neraspadljiva, što je čudo koje prkosi znanosti. Pa ipak, nije li Bog rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan”? (Ivan 6:54). Samo Sveta Pričest može proizvesti takvo čudo, jer kada primimo Isusa, naše tijelo i duša su prkosni – postaju ispunjeni samim Bogom.
Najveći lijek u našoj borbi da budemo čisti sinovi i kćeri Božje jest često sudjelovati u svetoj Euharistiji, pod uvjetom da nemamo smrtnog grijeha na svojoj savjesti. Nijedna duša ne može živjeti čisto bez Svete Euharistije. I nijedna duša ne može postati svetac bez Svete Euharistije.
Iako se napasti požude čine većim nego ikad, euharistijske su milosti uvijek jače. Stoga nas sveti Petar Julian Eymard potiče da se često pričešćujemo. On izjavljuje: “Ali ako se često pričešćujemo, oh, koliko je lakše sačuvati milost u njezinoj prvoj čistoći!”4 Štoviše, on kaže: “Kako bi duša koja komunicira svaki dan i kojoj pričest toliko znači mogla pokleknuti iskušenju? Ono zna da bi ga grijeh lišio onoga što silno želi. Pomisao na njezinu sljedeću pričest izranja pred dušu, krijepi je, ohrabruje i sprječava da padne. Priznajem da mi je stanje milosti neshvatljivo ako nije poduprto pričešću.”5
Autor fotografije Darius Cotoi na Unsplash
1Sveti Petar Julian Eymard, U svjetlu monstrance, prev. Vlč. Charles De Keyser (New York: The Sentinel Press, 1947.), 80-81.
2Sveti Petar Julian Eymard, U svjetlu monstrance, prev. Vlč. Charles De Keyser (New York: The Sentinel Press, 1947.), 83.
3Sveti Petar Julian Eymard, Euharistija i kršćansko savršenstvo (I. dio), prev. od Amy Allen (New York, The Sentinel Press, 1948), 184.
4Sveti Petar Julian Eymard, sveta pričest, trans. Clara Morris Rumball (New York, The Sentinel Press 1940), 92.
5Sveti Petar Julian Eymard, sveta pričest, trans. Clara Morris Rumball (New York, The Sentinel Press 1940), 92.
