Uzašašće predstavlja paradoks: Isus ostavlja svoje apostole i odlazi u nebo, ali ih uvjerava da je uvijek s njima. Kakav je to bio odlazak?
Evanđelje (Pročitaj Mt 28,16-20)
Današnje evanđelje bilježi kraj Isusovih četrdeset dana ukazanja i poučavanja nakon uskrsnuća. Prikaz onoga što se zapravo dogodilo tih dana prilično je škrt. Znamo da iako se Isus ukazivao svojim prijateljima, njegov odnos s njima nije bio kao prije. Pojavio se i nestao. Često ga se nije moglo odmah prepoznati. Stvari su se promijenile. Dok prolazimo kroz današnja čitanja, vidimo da se trebala dogoditi još veća promjena.
Dok se Isus sprema zauvijek otići, okuplja “jedanaestoricu učenika” na gori u Galileji. Sada je samo sa svojim najužim krugom drugova. Zanimljivo je da vidimo kombinaciju vjere (“oni su obožavali”) i sumnje. Čudi li nas ovo? Ne bi trebalo. Zapravo, ovaj bi detalj trebao ojačati naše povjerenje da je ovo doista iskren, ljudski prikaz onoga što se dogodilo tog dana. Nismo li svi mi, dok slijedimo Isusa, s vremena na vrijeme čudne primjese vjere i sumnje?
Isus zatim daje izjavu koja je ili istinita ili, ako je lažna, označava ga kao luđaka: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” (Mt 28,18). Naravno, čovjek koji se vratio iz mrtvih može opravdano tvrditi ovakvu tvrdnju. Što On želi da njegovi učenici učine, s obzirom na Njegovu veliku moć? On želi da odu “svim narodima” i steknu više učenika. Oni trebaju ponuditi blagoslov krštenja, koji pere grijeh i uvodi vjernika u život u Kristu. Oni trebaju poučavati vjernike da se pokoravaju svemu onome čemu ih je On poučio. Drugim riječima, trebaju propovijedati život vjere i dobra djela koja proizlaze iz te vjere svim obiteljima na zemlji. Opseg ovog plana podsjeća na obećanje koje je Bog dao Abrahamu da će kroz njega blagosloviti cijeli svijet (vidi Post 12,3). Kakva opsežna misija!
Razmislite o tome kako je ovaj plan morao zvučati jedanaestorici okupljenoj tamo. Bili su šarolika družina većinom neobrazovanih i svakako neutjecajnih muškaraca – ribara, poreznika, političkih fanatika, itd. Sumnja se da je itko od njih ikada napustio granice vlastite nacije. Jesu li ti ljudi bili spremni promijeniti svijet? Sigurno je da je ovaj scenarij bio daleko iznad njihove sposobnosti čak i zamisliti.
Na sreću, Isus je rekao nešto drugo što je učinilo svu razliku: “I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20). Apostoli su u ovom trenutku mogli, opravdano, biti zbunjeni. Je li On odlazio ili ostajao? Kako je mogao odlaziti, a opet obećati da će biti s njima? Morat ćemo ispitati naša druga čitanja za više o ovoj priči.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, kad sumnjam da me možeš upotrijebiti za širenje svoga kraljevstva, pomozi mi da se sjetim da si počeo sa samo jedanaest učenika.
Prvo čitanje (Pročitajte Djela 1,1-11)
Prvi redak ovog čitanja govori nam da njegov autor, sveti Luka, želi nastaviti priču koju je započeo u svojoj “prvoj knjizi”, Evanđelju po svetom Luki. Ta je knjiga bila posvećena pažljivom prikazu “svega što je Isus činio i naučavao do dana kada je uzet” (Djela 1:1). Ova knjiga (Djela apostolska) pokazat će nam kako je Isus mogao otići od svojih sljedbenika, a ipak ostati sa njima. Lekcija počinje današnjim čitanjem.
Sjećamo se da je Isus i prije svoje muke i uskrsnuća to obećao apostolima Netko drugije dolazio. Sada im On izričito govori da ne pokušavaju odmah započeti svoju misiju za “sve narode”. Moraju čekati tog Nekog Drugog: “Ivan je krstio vodom, a vi ćete za nekoliko dana biti kršteni Duhom Svetim” (Dj 1,5). Prvo pitanje apostola o ovom događaju otkrilo je da su (opet) usredotočeni na pogrešnu stvar: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu?” (Djela 1:6). Nije bilo nerazumno što su apostoli bili znatiželjni oko obnove kraljevstva u Izraelu, budući da je to bila dugotrajna mesijanska nada za Židove. Primijetite da ih Isus ne kori zbog njihovog zanimanja za Davidovo kraljevstvo, već zbog njihove želje da znaju kada to će se dogoditi. Isus želi da se umjesto toga usredotoče na vlastito djelo da budu Njegovi svjedoci: “Primit ćete snagu kad Duh Sveti siđe na vas i bit ćete Moji svjedoci u Jeruzalemu, kroz Judeju i Samariju, pa sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). Ironično, ovaj posao koji im daje zapravo će dovesti do obnove i ispunjenja kraljevstva koje žarko traže. U svoje će vrijeme naučiti da ovo kraljevstvo, kao što im je Isus ranije rekao, nije od ovoga svijeta. Kraljevstvo kojim Isus vlada nije političko; nije ograničeno na granice Izraela. Kroz propovijedanje Evanđelja, Židovi iz svih izraelskih plemena bi našli put do njega, kao i pogani. Njegovo je kraljevstvo sveopća Crkva, raširena posvuda, “do kraja zemlje”.
Zatim, dok su apostoli “gledali, On bi uzdignut i oblak Ga uze ispred njihovih očiju” (Djela 1:9). Što to znači? Pomoći će nam ako razumijemo simbolički značaj “oblaka” u koji je Isus ušao. Podsjeća nas na Preobraženje, kada vidimo proslavljenog Isusa. Podsjeća nas, također, na “zasjenjujući” oblak Božje prisutnosti u bogoslužju starozavjetnog Svetohraništa, ispunjavajući Svetinju nad svetinjama u susretu Boga i čovjeka. Taj isti oblak Božje prisutnosti vodio je izraelski narod u Obećanu zemlju. Kako nam kaže papa emeritus Benedikt XVI.
Ovo pozivanje na oblak nedvosmisleno je teološki jezik. Predstavlja Isusov odlazak ne kao putovanje do zvijezda, nego kao Njegov ulazak u otajstvo Boga. Evocira potpuno drugačiji red veličina, drugačija dimenzija bića… Ulazi u zajedništvo snage i života sa živim Bogom, u Božju vlast nad prostorom. Dakle, nije otišao, nego je sada i zauvijek Božjom snagom prisutan s nama i za nas.(Isus iz Nazareta: Veliki tjedanIgnatius Press, str. 282-283, naglasak dodan)
Sada razumijemo! Isusov odlazak bio je samo odmak od našeg načina postojanja. Nije kozmički nego metafizički. Tako On može biti nestao, a opet s nama. Obećavajući apostolima poslati Duha Svetoga, On obećava ne samo ovu novu vrstu prisutnosti s nama, nego i udio u velikoj sili o kojoj je govorio u evanđelju. Jesu li apostoli to shvatili?
Ne baš. Vidimo ih kako bulje u prazno, vjerojatno pokušavajući sve obuhvatiti. Dva anđela ih upozoravaju da ne “stoje tamo i gledaju u nebo” (Djela 1:11). Isus je uzašao u svoju zakonitu moć i autoritet, završivši svoje zemaljsko djelo za naše otkupljenje. Apostoli neće morati buljiti u nebo da vide kako se vraća u sili (što znači “oblak”). Vidjet će ga kako se vraća u moći vrlo brzo – na dan Pedesetnice.
Isus vlada na svom prijestolju sada!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, zagonetka mi je kako Te može biti nema, a ipak si mi uvijek prisutan. Pomozi mi da vjerujem.
Psalam (Pročitaj Ps 47,1-2, 5-8)
Nemoguće je čitati ovaj psalam a da ne poželite „pljesnuti rukama, klicati Bogu radosno“ (Ps 47,1). Ona izražava radosnu hvalu Božjeg naroda za pobjedu koju je Isus izvojevao i Njegov uspon na mjesto koje mu pripada s desne strane moći i autoriteta. Nedjelja Uzašašća je dan kada slavimo Božje kraljevanje nad svim stvorenjem. Izazov za nas sada je, naravno, vjerovati da je to istina. Kad pogledamo oko sebe, ponekad je teško vidjeti da Isus, Kralj, sada uspostavlja, širi i jača svoje kraljevstvo na zemlji. Vjeruj! Neka ovaj psalam bude naš protuotrov za sumnju. Zapjevajte odgovor svim srcem na ovaj dan: “Bog se uzdiže na svoje prijestolje uz radosne povike: uz trku truba za Gospodina!”
Mogući odgovor: Kralju Isuse, danas vladaj nada mnom.
Drugo čitanje (Pročitaj Ef 1,17-23)
Pažljivo pročitajte ove stihove i osjetite kako se sveti Pavao napreže kako bi pronašao odgovarajući jezik za objašnjenje dramatičnih, preobimnih implikacija Uzašašća našeg Gospodina na nebo. Ovo je zapravo molitva svetog Pavla za njegove prijatelje obraćenike u Efezu (i za nas). Što im najviše želi? Želi da uz Božju pomoć duboko promisle o „nadi koja pripada [God’s] zovite, kakvo je bogatstvo slave njegove u baštini njegovoj među svetima i kolika je neizmjerna veličina njegove moći za nas koji vjerujemo” (Ef 1,18). To je upravo ono što nam treba na blagdan Uzašašća. Moramo osjetiti kraj hitnosti sv. Pavla razliku koju čini za naš svakodnevni život da Isus sada sjedi na svom prijestolju, vladajući svijetom kroz svoju Crkvu, “koja je njegovo tijelo, punina Onoga koji sve ispunjava u svemu” (Ef 1,23). Sveti Pavao nam neće dopustiti da o Uzašašću razmišljamo samo kao o retku u Vjerovanju koje recitiramo na misi. Na sve načine koje zna, želi nas uputiti prema nadi, bogatstvu i snazi koja nam pripada sada zbog Uzašašća. Neka njegova molitva za nas postane i naša, za nas same i svu Crkvu, danas i uvijek.
Mogući odgovor: Oče, molim te daj mi razumijevanje za koje je molio sv. Moji problemi izgledaju mnogo manji kad se sjetim da je Isus na svom prijestolju.
Slika Renata Sedmakova na Shutterstock
