Platon, Aristotel i Thomas Aquinas učili su da je Bog istina, dobrota i ljepota. Tražiti ono što je istina, što je dobro ili što je lijepo je tražiti Boga. Suprotno u popularnoj mišljenju, dok tražimo istinu, dobrotu i ljepotu, Bog nas ne izbjegava. Ostavlja trag nagovještaja koji vode prema njemu ako smo dovoljno zainteresirani da ga tražimo. On to radi jer zna da volimo istraživati i otkriti.
Istina je: Život je igra, a Bog je dizajner igara. Francis Thompson, u svojoj pjesmi Nebeski kun kaže da ga je pobjegao. . . Pobjegao je Bogu, odnosno goniča koji ga je potjerao. Očigledno je da se igra igra. Trčimo za njim, on trči za nama – poput skrivača – i to priznajemo ili ne, često smo oduševljeni suspenzijom skrivanja, a zatim traženja. Mi se od Boga skrivamo na nekom mjestu za koje mislimo da nas neće naći (naravno, on igra zajedno). Pronalazi nas, a mi smo zaprepašteni kad to učini. Zatim odlazi i skriva se, ali tek toliko dovoljno da nam to učini pomalo izazov, da igra bude zanimljiva. Budale kakve jesmo, prolazimo uz njega iznova i iznova ne primjećujući da je tako blizu nama.
Napravio nas je poput sebe. Oduševljen je pretragom. Poznaje nas bolje nego što znamo sebe, ali u njegovoj ljubavi prema nama – rekao bih – on je još uvijek dirnut avanturom igranja igre s nama. Istina, dobrota i ljepota pokazatelji su da smo ga pronašli. Budući da je Bog istina, on već zna sve što treba znati o nama. Njegovo uživanje dolazi od nas pretraživanja i učenja o sebi. Kroz Kristovo učenje, kroz štovanje i dobročinstvo otkrivamo nagovještaje koje nam je Bog dao da nam pomogne da ga nađemo. Čak i u saznanju više o sebi, saznajemo više o njemu jer je on naš proizvođač. Kao Katekizam Katoličke crkve država:
Sva bića imaju određenu sličnost s Bogom, posebno čovjekom. . . Njihova istina, njihova dobrota, njihova ljepota odražava beskonačno savršenstvo Boga ”(CCC 41).
Ovo učenje aludira na knjigu mudrosti koja kaže:
Jer od veličine i ljepote stvorenih stvari
dolazi odgovarajuća percepcija njihovog Stvoritelja (mudrost 13: 5).
U drugom stupu USCCB euharistijskog preporoda, američki biskupi ističu važnost ove potrage – potragu za istinom, dobrotom i ljepotom. Drugi stup oživljavanja je:
Razmatrati i proglasiti nauk o stvarnoj Isusovoj prisutnosti u euharistiji kroz istinu našeg učenja, ljepote našeg štovanja i dobrote naše pratnje osoba u siromaštvu i onih koje su ranjive.
Istina našeg učenja
Isus je rekao “Ja sam istina”, što znači da je istina osoba. Kad znamo ovu osobu, prepoznajemo njegov glas. “Moje ovce me poznaju i čuju moj glas”, rekao je Isus. Kad tražimo istinu, počinjemo je prepoznavati bolje i počinjemo dobivati sposobnost razlikovanja od njegovih krivotvorina. Kad znamo glas istine, kad čujemo nešto što zvuči, ili lažno, ili pogrešno, možemo sami odlučiti i reći: “Znam istinu, a on ne bi rekao tako nešto.”
Učenje o Bogu je poput učenja o istini: učimo što je istina kroz proces uklanjanja. Kao što bi Sherlock Holmes rekao, “Kad ste eliminirali sve što je nemoguće, onda sve što ostaje, koliko god nevjerojatno, mora biti istina.”
Sveti Toma Akvinski bi se složio i otišao dalje da kažem da je istina koju nalazite Bog. Ili, prema njegovim riječima, “što se tiče Boga, ne možemo shvatiti što je on, već samo ono što on nije i kako druga bića stoje u odnosu na njega.”
Ali ja se suprotstavljam sebi, možda razmišljaš. Prvo, kažem da možemo znati istinu i zato možemo znati Boga jer je on istina. Tada citiram Akvinski koji kaže da ne možemo shvatiti tko je. To dovodi do točne točke koju američki biskupi imaju za cilj napraviti u ovom drugom stupu. Ne možemo znati Boga Oca, osim kroz Krista Sina. Akvinski je bio dovoljno pametan da bi se to razlikovao. Vijeće Chalcedona jasno je dalo do znanja da moramo biti oprezni da ne zbunimo Isusove dvije prirode. Isus nije Otac, ali Isus je Bog. Ne pokušavajte omotati glavu oko nje. Nismo to učinili. Bili smo, međutim, dali euharistiju.
Može li nam Bog dati bolju supstancu za naš boravak ovdje na zemlji? Akvinski govori o tome da je jedinstvo među transcendentima zajedno s istinom, dobrotom i ljepotom. Koji je bolji način da postanete jedan s Bogom od konzumiranja? Ako ga želimo konzumirati, koji je bolji način od toga jer je on u obliku kruha – hrana koja je najvažnija održavanja u našoj svakodnevnoj prehrani?
Treba li nam se dati na drugi način osim hrane? Grijeh je ušao u svijet Adama i Eva jeo nešto, zabranjeno voće. Bog je preokrenuo prokletstvo dajući nam nebesku hranu.
Rekao je sveti Peter Julian Eymard,
Imajte veliku ljubav prema Isusu u njegovom božanskom sakramentu ljubavi; To je božanska oaza pustinje. To je nebeska manna putnika. To je sveti ark. To je život i raj ljubavi na zemlji. ” (Djeci Marije, 21. studenog 1851.)
Tako da možemo pouzdano proglasiti stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji istinom našeg učenja, jer je euharistija Krist, Krist je istina i to je ono što crkva uči. Više od toga da je jednostavno istina, euharistija je najsavršenija utjelovljenje istine jer je to istina.
Ljepota našeg štovanja
Ljepota je također osoba. Stoga bismo trebali graditi prekrasne crkve i obožavati na prekrasnim masama s prekrasnom glazbom, lijepim molitvama i lijepim homilijama. Istina i ljepota su zamjenjivi. Tamo gdje postoji ljepota, postoji istina; Tamo gdje postoji istina postoji ljepota. Ako nešto nije istina, neće zazvoniti ljepotom u ušima. Ako nešto nije lijepo, to neće zvoniti istinito.
To znamo jer kad čujemo prekrasno glazbeno djelo, prepoznajemo neku istinu u njemu koja nadilazi riječi. Način na koji nas ljepota ostavlja bez riječi nije dokaz da je inkohezivan, već dokaz njegove vanzemaljske dubine i istine. I stoga bi naše štovanje trebalo biti lijepo, jer kroz ljepotu nebeske istine koje nadilaze ovaj svijet mogu nam se spustiti.
Dobrota naše pratnje
“Što god ste učinili s tim najmanje moje braće, učinili ste mi” (Matej 25)
Kad primijetim neko nesebično dobro koje je netko učinio, tegljač koji osjećam na srcu je poput onoga što osjećam kad čujem lijepu pjesmu ili prepoznajem neku duboku istinu. Sva ta iskustva su mali susreti s Bogom. Također mogu osobno svjedočiti da taj osjećaj nikada nije bio snažniji nego kad primim euharistiju. Ne doživljavam istu moć svaki put, ali nijedno iskustvo doseže moje srce češće nego što je primala euharistiju. To je zato što je Bog stvorio naša srca, pa on točno zna kako najbolje doći do toga.
Primanje euharistije dopire do mog srca jer prepoznajem njegovu ljubavnu žrtvu kad primim. Isus nas prati u euharistiji. Dobrota u našoj pratnji s drugima započinje s Kristovom pratnjom s nama u euharistiji. Naša dobrota je prelijevanje ljubavi i dobrote koju primimo kada konzumiramo blagoslovljeni sakrament i napravimo dobrotu s nama.
Kroz istinito podučavanje, štovanje i dobra djela, katolici proglašavaju doktrinu stvarne prisutnosti, što je izvor iz kojeg dolaze sve ove stvari. Pohvaljujem pokušaj biskupa da nauče ove duboke istine na jedinstven način. Nadamo se da euharistijski preporod uspijeva pokazati katolicima da stvarna prisutnost nije samo još jedno crkveno učenje. To je samo utjelovljenje istine, dobrote i ljepote – i zato je to ono što crkva uči.
✠
Napomena urednika: Ovaj članak sponzorira Vitezovi svete euharistije.
Slika kredita: vitezovi svete euharistije.
