Nastavak nedjelje Božjeg milosrđa 2024
“Znam da si ti najnesposobnija osoba, slaba i grešna, ali baš zato što jesi to, želim te iskoristiti za svoju slavu.”
Možda će nas iznenaditi da je Isus rekao ove riječi svetoj Tereziji iz Calcutte prije nego što je osnovala svoju redovničku zajednicu, sestre Misionarke ljubavi. Isus ju je prvo pozvao da započne svoje poslanje prihvaćanjem svoje potrebe za Njegovim milosrđem u svom životu. Bog ju je planirao ispuniti svojom milosrdnom ljubavlju, snagom i suosjećanjem za sve potrebite duše na svijetu samo ako bi prihvatila svoju slabost i grešnost i stavila svo svoje povjerenje u Njegovu milosrdnu ljubav.
Sveta Terezija je odgovorila na taj poziv prihvaćajući sebe kao osobu koja je neprestano potrebna Božjeg milosrđa. Bez naknade je ljubila sve ljude i služila im jer je sve ljude, a osobito najsiromašnije među siromasima, smatrala sebi sličnima u stalnoj potrebi Božje milosrdne ljubavi. Živjela je svoj život, čineći herojska djela milosrđa za sve, čak i kada je u svom molitvenom životu proživljavala mučnu tamu i napuštenost od Boga. Danas su njezine sestre misionarke u gotovo svim zemljama svijeta nudeći ista djela milosrđa siromašnima i potrebitima bez naknade i uz veliki osobni rizik.
Učenici u Iv 20,19-31 podsjećaju nas sve zašto se prvo moramo suočiti i prihvatiti vlastitu potrebu za Božjim milosrđem ako želimo učiniti nešto veliko za njega. Unatoč svim moćnim Isusovim riječima i djelima i Njegovom obećanju da će uskrsnuti od mrtvih, učenici još uvijek imaju uznemirena srca; ispunjeni su strahom i žaljenjem, pa čak i obeshrabreni svojim neuspjesima: “Vrata su bila zaključana tamo gdje su bili učenici, zbog straha od Židova.” Okusili su vlastitu slabost i nevjeru unatoč dobrim namjerama.
Milost koja im je bila potrebna bila je puno više od oprosta za njihove neuspjehe. Ni mi ne smijemo ograničiti Božje milosrđe na oproštenje naših grijeha. Uskrsli Krist, utjelovljeno Božje milosrđe, uvijek nam pruža sve aspekte božanskog milosrđa koji su nam potrebni.
Božansko milosrđe uvijek nam je prisutno. Isus im se predstavio: “Isus dođe i stade usred njih.” Isus odlučuje biti prisutan učenicima koji su ga napustili u času Njegove potrebe nakon što su svi obećali umrijeti s Njim prije Muke. Vjerni je izabrao biti u prisutnosti nevjernog.
Milosrđe Božje prisutno je i nama danas u euharistiji. Božansko milosrđe nikada ne napušta svoje ljubljene, nego ostaje s njima u svim njihovim stanjima i situacijama. Naši nas grijesi i borbe ne mogu i ne trebaju odvojiti od Božjeg milosrđa.
Božansko milosrđe nudi nam nezasluženi mir. Isus je više puta rekao: “Mir vama”, jer nas je pomirio s Bogom i zadobio nam mir na koji sami nemamo pravo. Ovom nezasluženom miru imamo pristup kad god susrećemo Božje milosrđe u sakramentu pomirenja. To je mir koji nam Isus nudi dok se pomirujemo s Njim i Njegovom Katoličkom Crkvom.
Božansko milosrđe nudi nam mnoge dokaze Njegove ljubavi. Isus im je opetovano pokazivao rane koje im je nosio na križu: “Kad je to rekao, pokazao im je ruke i bok.” Te rane nemaju za cilj izazvati krivnju ili žaljenje kod učenika, već im donijeti povjerenje u Božju ljubav prema svakome od njih.
I mi, promatrajući rane uskrslog Spasitelja, trebamo uvijek uzviknuti: “Isuse, uzdam se u tebe!” Uzdamo se u njega u svim našim materijalnim, duhovnim i emocionalnim potrebama. Njegove rane su nam beskorisne ako i dalje sumnjamo u Njegovu ljubav prema nama i suzdržavamo potpuno povjerenje koje bismo trebali imati u Njega.
Božansko nas milosrđe šalje u misije. Isus je rekao: “Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga.” Naši prošli neuspjesi nas ne diskvalificiraju da budemo u misiji za Isusa. Isus nas ne odbacuje u našim neuspjesima, već nam daje svog vlastitog Duha kako bismo mogli vršiti volju Njegovog Oca kao što je On sam činio.
Svoje prošle grijehe i neuspjehe možemo vidjeti kao pozive da se prestanemo pretvarati da smo jaki i besprijekorni i prihvatimo svoju slabost. Oni nas mogu podsjećati na našu potrebu da nas Božje milosrđe uvijek podupire. Božansko nas milosrđe podiže iz naših prošlih neuspjeha i potiče nas da nastavimo i obnovimo svoje poslanje s većim povjerenjem samo u Boga.
Božansko milosrđe vraća nam vjeru. Sveti Toma koji je jednom ponudio otići i umrijeti s Isusom sada se borio da povjeruje da je Isus živ: “Ako ne vidim trag od čavala na Njegovim rukama i ne stavim svoj prst u tragove od čavala i ne stavim svoju ruku u Njegov bok, ja neće vjerovati.” Prisutnost Božjeg milosrđa dovela ga je do obnovljene i radikalne vjere: “Gospodin moj i Bog moj.”
Ne treba li s vremena na vrijeme obnoviti našu vjeru? Ne borimo li se da održimo vjeru u Božju prisutnost i moć u našim životima? Božansko milosrđe neprestano djeluje na obnovu naše vjere jer smo bez njega bespomoćni u ovom svijetu: “Pobjeda koja pobjeđuje svijet je naša vjera” (1 Iv 5,4).
Moja draga braćo i sestre u Kristu, uskrsli Krist nas želi učiniti snažnim svjedocima svoga uskrsnuća u našem današnjem svijetu poput apostola u ranoj Crkvi: „S velikom su snagom apostoli svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa i velikom svima im je pružena naklonost.” Ali sve počinje našim odnosom prema Njegovoj milosrdnoj ljubavi. Isus nikada ne prestaje nuditi mnoge oblike božanskog milosrđa koji su nam potrebni. Moramo se samo raspoložiti iskusiti ova djela Božjeg milosrđa koja nas preobražavaju i osnažuju za vjerno svjedočenje.
Osim spoznaje i prihvaćanja naše stalne potrebe za božanskim milosrđem, moramo biti osjetljivi i na potrebe drugih ako želimo danas biti svjedoci uskrsloga Krista. U ranoj Crkvi “među njima nije bilo siromaha” (Dj 4,32-35). Pod vodstvom apostola, svi članovi su se žrtvovali kako bi zadovoljili potrebe drugih u zajednici. Nisu bili ravnodušni niti ih nije bilo briga za autentične potrebe drugih u njihovoj zajednici. Naša ravnodušnost prema potrebama drugih priječi snagu božanskog milosrđa u našim životima.
Na kraju, moramo imati zdrav strah od Boga i ne uzimati Njegovu milost zdravo za gotovo. U njoj nas podsjeća naša Blažena Majka Marija Magnificat da Božje milosrđe ne može ući u naša srca kad nemamo straha za Boga, „Milosrđe je njegovo od koljena do koljena onima koji ga se boje“ (Lk 1,50). Božansko nas milosrđe mora potaknuti na istinsko obraćenje i svetost života. Ne možemo vrijeđati Boga nepromišljeno i bez grižnje savjesti i nade da ćemo iskusiti preobražavajuću snagu Njegove milosrdne ljubavi.
Jednom kada imamo ovaj ispravan stav prema božanskom milosrđu, Bog nas može i hoće sigurno preobraziti i koristiti kao snažne svjedoke svog uskrslog Sina, Isusa Krista, bez obzira na naše slabosti ili grešnost.
Slava Isusu!!! Svaka čast Mariji!!!
Autor fotografije Alex Ghizila na Unsplash
Napomena: Ovo razmišljanje upućuje na sljedeće stihove iz Svetog pisma: Djela 4:32-35; 1 Iv 5,1-6; Iv 20,19-31.
