Tridesetak hodočasnika župe Uzašašća Gospodinova Novi Travnik i drugih okolnih župa travničkog kraja kao i župa iz Sarajeva hodočastilo je u Poljsku od 10. do 17. travnja 2024. Organizator i voditelj je bio vlč. Marko Majstorović, župnik. Tijekom putovanja s hodočasnicima je bila i turistička voditeljica gđa Anita Vukoja iz Zadra, koja je sudionike hodočašća upoznavala s povijesnim, kulturnim, duhovnim i drugim bogatstvima mjesta kroz koja su prolazili i posjećivali.
U četvrtak, 11. travnja, nakon jutarnje sv. Mise na vanjskom oltaru župe koju je predvodio vlč. Marko i nakon blagoslova hodočasnika, započeo je hodočasnički put kroz Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku do Budumpešte, glavnog grada Mađarske. U pratnji lokalnog vodiča uslijedio je razgled zgrade Parlamenta, Erszbet bulevara, Citadelle na brdu Gellert u Pešti, dvorca Vaydahunayed Palota, kraljevske palače i Varhegy dvora na Budimu, crkve sv. Matijaša i drugih znamenitosti Budimpešte.
U petak, 12. travnja hodočasnici su nastavili put kroz Mađarsku do Slovačke, točnije do drugog najvećeg slovačkog grada Košice. Po dolasku je uslijedio je razgled grada: najveće slovačke crkve sv. Elizabete gdje se nalazi i mali pokrajni oltar s moćima hrvatskog mučenika sv. Marka Križevčanina, zatim stare gradske vijećnice, glavnog trga, zgrade kazališta… U kripti sv. Mihajla u katedrali sv. Elizabete slavljena je sv. Misa koju je predvodio vlč. Hrvoje Kalem, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nakon Mise je bila mogućnost za osobnu pobožnost te slobodno vrijeme. Drugi dan je završio smještajem u poljskom gradu Rzeszow.
Od 13. do 16. travnja hodočasnici su boravili u Poljskoj. U subotu, 13. travanja, uslijedio je posjet Markowi i obilazak muzeja obitelji Ulm, prvog muzeja u Poljskoj posvećen onima koji su spašavali Židove u okupiranoj Poljskoj. Obitelj Jozefa i Wiktorie Ulm, te njihovo šestero djece u dobi od 1,5 do 8 godina starosti, i nerođene bebe (majka je bila u sedmom mjesecu trudnoće) Crkva je proglasila blaženima 10. rujna 2023. Ova obitelj je u svojoj seoskoj kući tijekom II. svjetskog rata skrivala tri židovske obitelji. Ubijeni su od strane nacista 1944. zajedno sa Židovima koje su skrivali. U sklopu Muzeje se nalazi Voćnjak sjećanja, u kojem su postavljene ploče s imenima gradova, mjesta i sela, gdje su Poljaci riskirali vlastite živote spašavajući Židove tijekom njemačke okupacije. U samostanskoj kapeli sestara „Zgromadzenia siostr služebniczek BDNP“ slavljena je sv. Misa koju je predvodio vlč. Goran Kosić, župnik iz Pećina i vojni kapelan.
U kasnim popodnevnim satima hodočasnici stižu u Krakow gdje slijedi posjet rudnicima soli Wielitzka. Rudnik od devet etaža doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. Turistička cesta je duga 3.5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika: cjelovitu crkva sv. Kinge (najveća podzemna crkva na svijetu), rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture, slano jezero… Prvi turisti su posjetili rudnik već prije 350 godina, a jedan od poznatih posjetitelja, čiji se kip nalazi u rudniku, je književnik, ljubitelj mineralogije i geologije Johann Wolfgang Von Goethe. Ispod 200 metara nalazi se sanatorij, lječilište s konstantnom temperaturom i vlažnošću. U rudniku se nalazi i muzej rudarstva s najvećom kolekcijom orginalnih alatki i rudarske opreme.
Nedjelja, 14. travnja hodočasnicima je bila posvećena za posjet svetištu Milosrdnog Isusa gdje se nalazi i slika Milosrdnog Isusa iz 1943. i grob sv. Faustine Kowalske. U sklopu svetišta se nalazi samostan sestara „Naše Gospe od milosrđa“ u kojem je jedno vrijeme živjela i 1938. umrla sv. Faustina. Papa Ivan Pavao II. je ovdje 2002. blagoslovio novu baziliku Božjeg milosrđa, te posvetio cijeli cvijet Božjem milosrđu. Nakon obilaska i pobožnosti, slavljena je sv. Misa u kapeli sv. Faustine u Donjoj Bazilici koju je predvodio vlč. Kalem, a prigodnu propovijed uputio vlč. Majstorović. Potom je uslijedio posjet svetištu sv. Ivana Pavla II., koje je otvoreno 2011. U donjem dijelu crkve, u velikoj kapeli, čuvaju se relikvije krvi Ivana Pavla II.
Nakon posjeta svetištima apostola Božjeg milosrđa – sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. – hodočasnici su u pratnji lokalnog vodiča su razgledali grad Krakow, koji je upisan u svjetsku baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Razgled započinje posjetom kraljevskom gradu Wawelu, krunidbenoj katedrali poljskih kraljeva te crkvi sv. Petra i Pavla, katedrali sv. Marije, tvrđavi Barbakon, Florijanova vrata… .
U ponedjeljak, 15. travnja, hodočasnici su putovanje nastavili prema najvećem Marijanskom svetištu u Poljskoj – Czestochowoj/Jasnoj Gori. U jednoj od kapela katedrale slavljena je sv. Misa koju je predvodio vlč. Marko. Uslijedio je razgled svetišta – velika gotička katedrala izgrađena na mjestu gdje je bila skrivena slika Crne Gospe s Isusom (sliku je prema predaji naslikao sv. Luka na dasci stola kojeg je napravio sam Isus). U 4. stoljeću ovu sliku je spasila sv. Helena i donijela u Carigrad. Kasnije je, prema legendi, Gospina slika bila skrivana u šumama Poljske i donesena u Czestochowu), Riznica, kapela sa Presvetim… Poseban događaj za hodočasnike je bilo svečano spuštanje pokrova slike u podnevnim satima, te ponovno podizanje pokrova u popodnevnim satima.
Hodočasničko putovanje, 16. travnja nastavlja se prema poljskom gradu Wadowice, rodnom gradu sv. pape Ivana Pavla II. U crkvi se nalazi krstionica u kojoj je kršten Karol Wojtila. Sv. Misu u crkvi predvodio je vlč. Marko, a hodočasnici su poslije ostali u osobnoj pobožnosti i razgledu središta grada. Posjet crkvi u Krakowu hodočasnici su završili zajedničkom pobožnošću sv. Ivanu Pavlu II.
Put je nastavljen prema višestoljetnom kulturnom središtu Srednje Europe i raskrižju brojnih kultura i trgovinskih putova – Bratislavi, glavnom i najvećem gradu Slovačke, te sjedištu Bratislavske pokrajine. Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Hodočasnici su u pratnji lokalnog vodiča tom prigodom obišli brojne kulturno-povijesne znamenitosti poput Slavina, katedrale sv. Martina, Starog grada, Biskupova dvora, Starog mjesta s Gradskom vijećnicom…
Završetak hodočašća bio je u Hrvatskoj u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu koje se sastoji od zavjetne kapele Hrvatskog sabora (danog 1739.) i postaja Križnog puta. U baroknom dvorcu Batthyany se nalazi kapela Sv. Križa u kojoj se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapeli dvorca 1411. godine zbio nesvakidašnji događaj. Naime, za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjao u istinitost riječi pretvorbe „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je krv moja….“ u kaležu je, nakon lomljenja hostije na tri dijela, potekla prava krv. Svećenik je tek pred svoju smrt obavijestio o čudu i predao ampulu s tekućom krvi župnoj crkvi svetoga Trojstva. Crkva je priznala autentičnost čuda godine 1513., za pontifikata Pape Julija II. Njegov nasljednik Leon X. izdao je bulu nalažući da se relikvija čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožno klanjanje.
O svetištu je govorio ludbreški župnik vlč. Kristijan Stojko, a potom je slavljena sv. Misa koju je predvodio vlč. Marko. Nakon toga bilo je vrijeme za osobnu pobožnost i odmor.
Ludbreg se, prema lokalnoj legendi, smatra ‘središtem svijeta’ – grad Varaždin se nalazi na koncentričnom krugu čije središte je upravo Ludbreg. Na glavnom trgu Ludbrega se nalazi točka koja predstavlja središte svijeta.
„Iz ovog ‘središta’ hodočasnici su ispraćeni kišom, ali i kišom Božjih darova koje su zadobili na hodočasničkom putu od Novog Travnika preko Budimpešte, Poljskih svetišta i gradova do Slovačke te Ludbrega, krajnjeg središta puta“, ističe u svom izvješću župnik vlč. Majstorović te dodaje: „Da je hodočašće ostavilo duboki trag u hodočasnicima govorila su njihova osobna iskustva koja su podijeljena tijekom vožnje i povratka u Novi Travnik. Iako je bilo teško izdvojiti najljepše, ipak su u jednom bili istomišljenici: obdareni su puninom Božje milosti (sedam dana hodočašća), bogatstvom kulturnog i duhovnog nasljeđa mnogih mjesta i događaja, a ništa manje bitnim zajedništvo, molitvom, pjesmom, životnim dogodovštinama i veseljem svih sudionika hodočašća. Poseban smijeh i radost je izazvala ‘stand up’ komedija gospođe Ružice Janković. Lijepom ugođaju i sretnom ishodu puta su doprinijeli vozači Igor i Dominko firme ‘Šiling’ iz Bugojna“. (kta)
