Sedamdesetak vjernika iz župa Banja Luka, Trn, Petićevac, Trapisti, Budžak i Gradiška predvođeni vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom, banjolučkim župnikom, hodočastili su 26. travnja 2025. godine u najveće Gospino svetište Đakovačko-srijemske nadbiskupije i cijele Slavonije, u Aljmaš, nedaleko od Osijeka. Prenosimo reportažni zapis iz pera vlč. Ošapa.
Već je postala tradicija da vjernici ovoga kraja godišnje u proljeće hodočaste u neka od naših dragih hodočasničkih mjesta (Sinj, Visovac, Krasno, Ludbreg …). Tako smo ove godine odlučili pohoditi našu Slavoniju, počevši od posjete Đakovu i veličanstvenoj katedrali sv. Petra. Dočekao mladi svećenik vlč. Stjepan Matezović, duhovnik bogoslova i pokazao nam i protumačio sve najbitnije vezano uz Đakovačku biskupiju koja je usko povezana s Bosanskom biskupijom od 13.st. i katedralu koja svojom veličanstvenošću odolijeva vremenu od 1882. g. kada ju je biskup Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.) posvetio. Za nju će biskup Angelo Giuseppe Roncalli, kasnije papa Ivan XXIII, kada je 1930-ih godina bio Apostolski delegat u Turskoj i Grčkoj, prolazeći ovim krajevima reći: „Od Carigrada do Rima nema ljepše crkve!“ Nakon što smo se pomolili u katedrali i u kripti pred grobovima biskupa, uputili smo se u Osijek gdje nas je dočekao župnik osječke konkatedrale sv. Petra i Pavla vlč. Matej Glavica i bogoslov Petar koji nam je progovorio o župi i crkvi koju je 1900. g. posvetio biskup Strossmayer, rođeni Osječanin kao i kardinal Franjo Šeper (1905.-1981.).
Nakon okrjepe u župnom dvorištu uputili smo se u Aljmaš. Pred svetištem Gospe od Utočišta sa zvonjavom zvona dočeo nas je raširenih ruku mladi župnik i čuvar svetišta preč. Tomislav Ćurić. Kako je svetište mjesto dobivanja Jubilejskog oprosta nekoliko svećenika je bilo na raspolaganju za sv. ispovijed. Sv. misu nam je predvodio vlč. Glavica, a propovijedao župnik Ćurić. Približio nam je povijest svetište koje se tu uz Dunav nalazi već 320 godina kada su oci isusovci, progonjeni iz Baranje od kalvina, od vjernika Aljmaša bili prihvaćeni, a tadašnji mještani Gospi dali utočište. Nije to bilo samo tada. Gospin kip je u povijest puno puta tražio utočište izvan Aljmaša, a posljednji puta u Domovinskom ratu kada je sve bilo razrušeno, a vjernici protjerani u Osijek. Gospin kip je pronađen oštećen ispod ruševina crkve i jedno vrijeme se štovao u Osijeku. Potom je od 1998. ponovno vraćen Aljmaš i 2007. g. postavljen u izgrađenoj novoj crkvi „Dunavska labudica“.
Tijekom posjete pape Ivana Pavla II. Osijeku 2003. g., na svečanoj sv. misi, Gospin kip je okrunjen. Gospa od Utočišta, koja je sama toliko puta u povijesti tražila utočište, nebrojenom mnoštvu vjernika – hodočasnika pružila je duhovno utočište i okrjepu (godišnje oko 180.000 a samo za Veliku Gospu preko 70.000).
Pod misom je svirala s. Franciska iz Družbe Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice. Nakon Mise i kratkog odmora pomolili smo se još jednom pred Gospinim kipom, primili blagoslov od župnika i kratko posjetili Muzejski centar podno „Aljmaške kalvarije“ nedaleko od crkve koji je napravljen u jednom vojnom bunkeru iz 1950-ih godina, a blagoslovljen 2023.g.
Aljmaš je, inače, manje mjesto i župa u općini Erdut s 350 vjernika, a već je stoljećima najveće Gospino svetište cijele Slavonije. Iskoristili smo blizinu Erduta i posjetili vinariju pred kojom nas je dočekao naš Kuprešanin gosp. Pero sa svojim suradnicama. Vinarija Erdut ima dvije znamenitost: najveći vinograd u jednom komadu u Hrvatskoj (preko 400 ha) i na svijetu najveću hrastovu bačvu koja je u uporabi već 40 godina, zapremine 75.000 litara vina, napravljena od 120 hrastova, a godišnje popije 750 litara graševine.
Puni dojmova i duhovno nahranjeni, uz molitvu i pjesmu, vratili smo se svojim domovima i obiteljima planirajući već sljedeće hodočašće, ako Bog da, u Gospino svetište na Trsatu.
(kta/ž.v.o.)
