Suočeni s hitnom hitnom situacijom u kojoj kuću proguta plamen, a vrijeme je malo, čovjek se suočava s teškom odlukom: što od sljedećeg treba spasiti – biljku u saksiji, voljenog kućnog ljubimca ili ljudsko biće? Opći je konsenzus da bi razumna osoba kao prioritet dala očuvanje ljudskog života. Ali koji atributi ljudskog života mu daju najveću vrijednost, opravdavajući takav prioritet nad biljkama i životinjama?
Duboki odgovori na ova pitanja mogu se pronaći na stranicama prvog poglavlja Postanka, gdje priča o stvaranju pruža teološki temelj za razumijevanje božanskog podrijetla i poretka svijeta. U ovoj se pripovijesti pojam “duše” pojavljuje kao životni princip prisutan u svim živim bićima – pokretačka sila koja daje život i vitalnost organizmima. Dok je duša nedjeljiva, postoji prepoznavanje hijerarhije moći ili sposobnosti dok se uspinjemo od nižih oblika života prema višim oblicima, napredujući od biljaka do životinja i konačno do ljudi. Ova se hijerarhija temelji na različitim funkcijama i sposobnostima povezanim sa svakim redom duša. Bitno je napomenuti da ova hijerarhija ne umanjuje intrinzičnu vrijednost bilo kojeg živog bića; nego je svaka duša božanski dar obdaren svrhom u Božjem velikom dizajnu. Hijerarhija samo uspostavlja razlike na temelju sposobnosti i sposobnosti povezanih s različitim redovima.
Izvještaj o stvaranju u Postanku opisuje početno stanje Zemlje kao bezobličnu i praznu i objašnjava kako je Bog svojom božanskom moći izveo nebo i Zemlju iz ništavila tijekom šest dana. Svaki dan svjedočio je nastanku novih kreacija: prvog dana su se svjetlo i tama razdvojili da bi formirali dan i noć; drugi dan organizirani su vodi; i trećeg dana pojavila se suha zemlja s bujnom vegetacijom. Stvaranje biljaka ima značajnu važnost kao prva vrsta duše koja se susreće u priči o stvaranju. U osnovi hijerarhije, biljke posjeduju princip života i djelovanja, koji se obično naziva “vitalnim principom” ili “vegetativnom dušom”. Ovo vitalno načelo omogućuje biljkama da ispune bitne životne funkcije kao što su prehrana, rast i reprodukcija. Ovi inherentni kapaciteti omogućuju im interakciju s okolinom, upijanje hranjivih tvari, podvrgavanje fotosintezi i sudjelovanje u drugim vitalnim biološkim procesima potrebnim za njihovo održavanje i razvoj.
Nastavljajući hijerarhiju, četvrtog dana Bog je stvorio sunce i mjesec, dok su petog dana nastala vodena stvorenja — uključujući ribe i ptice. Sljedećeg, šestog dana, donesene su kopnene životinje, što označava prisutnost druge vrste duše koja se susreće u priči o stvaranju. Životinje posjeduju osjetljive duše, koje se često nazivaju “osjetljivi princip”, koji im daje sposobnost osjetilne percepcije, instinkte i rudimentarne oblike učenja. Ova osjetljiva duša omogućuje životinjama interakciju s okolinom, doživljavanje osjeta i emocija te djelovanje u skladu sa svojom urođenom prirodom.
Postigavši vrhunac hijerarhije šestog dana, Bog je izrekao duboke riječi svom konačnom stvaranju, rekavši: “Načinimo ljude na svoju sliku, sebi slična. Neka gospodare ribama morskim, pticama nebeskim, pitomim životinjama, svim divljim životinjama i svim stvorenjima što gmižu po zemlji. Bog je stvorio čovječanstvo na svoju sliku; na sliku Božju stvori ih; muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1:26-27) U ovom trenutku u priči, susrećemo se s dušom za razliku od bilo koje druge viđene prije – jedinstveni Božji dar koji je dao svakom pojedincu, dajući udio u Njegovoj božanskoj slici i prilici. Ovo je kreacija razumne duše. Kada Bog stvara ovu vrstu duše, On čini nešto izvanredno – On udahnjuje svoj božanski život u svaku dušu, simbolizirajući prožimanje ljudske duše sa svojim vlastitim bićem. „Tada Jahve Bog načini čovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nosnice dah života, i čovjek postade živo biće.“ (Postanak 2:7) Ovaj božanski dah označava božansko podrijetlo ljudske duše i njezinu intimnu povezanost s Bogom.
Racionalna duša obogaćuje ljudska bića nevjerojatnim darovima – izvanrednom sposobnošću za dubok osobni odnos s Bogom, urođenom težnjom za istinom i svrhom te slobodom donošenja odluka vođenih moralnim načelima. Svako ljudsko biće, jedinstveno oblikovano od Boga od trenutka začeća, posjeduje jednu razumnu dušu sjedinjenu s tijelom. Ovaj božanski dar obdaruje ljudsku dušu sposobnostima intelekta i volje, osnažujući pojedince da se uključe u racionalno razmišljanje, razlučuju moralne istine i ispoljavaju slobodnu volju. Ljudi mogu tražiti i susresti Boga, odgovoriti na Njegovu milost i aktivno sudjelovati u duboko osobnom odnosu s Njim kroz sposobnost racionalnosti i moralne svijesti. Da biste shvatili
kompleksne prirode ljudske duše i njezinih sposobnosti, možemo ih općenito kategorizirati u dva temeljna područja: um i srce. Intelektualne sposobnosti (um) omogućuju nam istraživanje racionalnosti, stjecanje znanja i uključivanje u rasuđivanje, dok afektivne sposobnosti (srce) omogućuju iskustvo emocija, potragu za željama i formiranje moralnih prosudbi.
Intelektualne sposobnosti (um):
Intelekt: Sposobnost razuma i razumijevanja, koja omogućuje stjecanje znanja, apstraktno razmišljanje i logično zaključivanje.
Memorija: Sposobnost zadržavanja i prisjećanja prošlih iskustava, znanja i informacija.
Imaginacija: Sposobnost koja omogućuje formiranje i manipuliranje mentalnim slikama, idejama i konceptima.
Osuda: Sposobnost procjenjivanja i formiranja mišljenja temeljenog na razumu i znanju.
Intuicija: Sposobnost neposrednog znanja ili uvida bez svjesnog zaključivanja.
Vjera: Nadnaravna sposobnost koja omogućuje vjerovanje u Boga i prihvaćanje božanske objave.
Afektivne sposobnosti (srce):
Htjeti: Sposobnost volje i izbora, koja omogućuje pojedincima da donose odluke i djeluju u skladu sa svojim izborima.
Emocije: Osjetljivi odgovori duše na različite podražaje, uključujući osjećaje kao što su ljubav, radost, ljutnja, tuga i želja.
Savjest: Sposobnost koja pojedincima omogućuje razlikovanje dobrog i lošeg i moralno prosuđivanje.
Apetit: Sposobnost koja upravlja ljudskim željama i sklonostima, uključujući fizičke apetite i želje za raznim dobrima.
Motivacija: Sposobnost koja pokreće pojedince da slijede ciljeve i poduzimaju akciju.
Društveni fakulteti: Sposobnosti koje olakšavaju društvenu interakciju, empatiju i stvaranje odnosa.
Ova hijerarhija sposobnosti odražava ljestvicu savršenstva, s ljudima na vrhu zbog svojih jedinstvenih intelektualnih i moralnih sposobnosti. Opet, sve stvoreno Bog cijeni i njeguje; međutim, ljudska duša zauzima poseban položaj u božanskom planu spasenja. Ona ima duboko značenje u području spasenja i otkupljenja. U ovom božanskom planu, Bog proširuje svoju ponudu pomirenja i obećanje vječnog života na ljudske duše kroz duboke događaje utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Ovim se djelima ljudskoj duši daruje Božja ljubav, milosrđe i spasonosna milost. Preobrazbenom snagom Božjeg otkupiteljskog djela ljudska duša nalazi priliku za pomirenje s Bogom i nadu u postizanje vječnog života.
Dok biljke i životinje posjeduju svoju urođenu vrijednost i svrhu u Božjem stvaranju, one nemaju iste sposobnosti razuma i moralne svijesti kao ljudi. U hitnom slučaju, svaka bi razumna osoba dala prioritet spašavanju ljudskog života u odnosu na biljku u saksiji ili kućnog ljubimca. To određivanje prioriteta proizlazi iz posebnog odnosa između ljudske duše i Boga, obilježenog božanskom slikom i prilikom ljudske duše, duhovnom prirodom, racionalnošću, moralnom sviješću i sposobnošću za otkupljenje i spasenje. Kroz ovaj jedinstveni odnos, ljudi mogu upoznati, voljeti i sjediniti se s Bogom, sudjelujući u Njegovom božanskom planu i postižući vječno zajedništvo s Njim.
Autor fotografije Babak Habibi na Unsplash
