25. rujan 2024.
Na svečanosti obilježavanja 325 godina od potpisivanja Karlovačkog mira okupljenima su se obratili predstavnici zemlje domaćina Srbije, Europske unije i Turske. Govore predstavnika Srbije i Turske donosimo u nastavku.
Govor Nemanje Starovića, ministra za rad, boračka i socijalna pitanja u ime Vlade Republike Srbije
Karlovačkim mirom, 26. siječnja 1699, okončan je Veliki bečki rat koji je započet Osmanskim napadom na Beč 1683. godine. Zahvaljujući ovom miru, prije više od tri stoljeća, poslije decenija krvoprolića i pustošenja postavljeni su osnovi za izgradnju novih odnosa u ovom dijelu Europe. Potpisnice ovog značajnog dokumenta bile su Austrija, Poljska, Venecija s jedne i Turska s druge strane, u prisustvu neutralnih posrednika Engleske i Nizozemske i uz sudjelovanje Svete lige i Rusije. Brvnara u kojoj se 72 dana pregovaralo, imala je četvora vrata, na koja su istovremeno ulazili predstavnici zaraćenih strana tako da je prvi put u diplomatskoj povijesti Europe, zaživio koncept pregovora za okruglim stolom koji je omogućavao jednakost pregovarača.
Rat koji je prethodio ovom mirovnom sporazumu bio je vremenski dug i izuzetno brutalan. Otomansko Carstvo, u želji za daljim širenjem, došlo je u ratni sukob s koalicijom europskih sila koju su činile Habzburška monarhija, Poljska, Venecija i Rusija. Skoro dvije decenije, ove države su se žestoko borile širom Središnje i Istočne Europe, ostavljajući za sobom trag uništenja, patnje i tuge. Na našu veliku nesreću i žalost ovaj rat se dobrim dijelom odvijao na srpskom etničkom prostoru. Znamo svi da vjerni pratioci svakog rata su glad, bolesti, stradanje i pljačka… teško je pobrojiti kroz koje sve muke je prošao naš narod u ovom ratu. Velika Seoba koja se zbila 1690. godine i danas nosi teško breme i osjećaj nepravde.
Po svojim posljedicama, taj mir je jedan od presudnih događaj u prošlosti Srba. Do zaključenja toga mira naš narod je bio jedinstven: nalazio se gotovo u potpunosti u jednoj državi, a živio istina pod teškim ali relativno istim uvjetima, političkim, ekonomskim, društvenim i kulturnim. Karlovački mir, donio je za naš narod prekretnicu, osobito u političkom i kulturnom pogledu. Tim mirom ostao je znatan dio našega naroda pod vlašću Austrije. Od Karlovačkog mira pa na dalje počinje raspadanje Turske i širenje Austrije, a sve se ovo događalo na srpskom etničkom teritoriju. Razjedinjeni u tuđim carstvima naš narod je robovao sve do pobjeda srpskog oružja u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu 1918. godine.
Uvjeti Karlovačkog ugovora bili su značajni za čitavu Europu. Otomansko Carstvo, poslije stoljeća teritorijalnog širenja, je izgubilo ogromne teritorije u korist Habzburške imperije prije
svega Mađarsku, Slavoniju, Baranju, Bačku i dio Srijema kao i Transilvaniju, kao i dijelove Dalmacije i Peloponeza prema Veneciji. Poljska je povratila Podoliju, dok su Rusi osigurali ključne dobitke k Azovu.
Koji nauk iz ovoga rata možemo izvući danas? Prvo da nijedan sukob nije nepremostiv. Da se do mira uvijek može stići bez obzira kolika da je cijena rata ili mržnja prema zavađenim stranama. Umjesto sveopćeg uništenja pregovaračke strane u Karlovcima su odabrale kompromis i pokazale da rat bez obzira na žrtve mora imati alternativu u miru. Odluke donesene u Srijemskim Karlovcima oblikovale su budućnost Europe, mijenjajući odnos snaga i inicirajući nove saveze.
Dok razmišljamo o poukama iz 1699. godine, pogledajmo našu sadašnjost i razmislimo o budućnosti. Današnji svijet, slično kao i svijet kraja 17. stoljeća, suočava se sa brojnim i složenim izazovima. Radi li se o ekonomskim ili političkim borbama, moramo se sjetiti da je svijet bio mnogo podjeljeniji onda nego danas. Ipak, diplomate su u Srijemskim Karlovcima uspjele zauzdati vojne stratege i oružje pruživši šansu miru i dogovoru.
Ovaj mirovni sporazum nas podsjeća na ogromnu cijenu rata, ali i na bezgraničnu cijenu mira. Poziva nas odati počast onima koji su nevino stradali i patili u vrtlogu ratnog kaosa. Suradnja, diplomacija i međusobno uvažavanje moraju biti osnovni postulati na kojima će se graditi budućnost Europe.
Govor Njegove Ekselencije Hamia Aksoy, ambasador R. Turske
Velika mi je čast što sam danas ovdje s vama povodom 325. obljetnice Karlovačkog mira, jednog od najvažnijih sporazuma u povijesti Osmanskog Carstva. Želio bih zahvaliti Fabijanu Svalini, biskupu Srijema, kao i organizatorima što su me pozvali na ovu komemoraciju.
Dana 26. siječnja 1699. godine, predstavnici Osmanskog Carstva potpisali su tri sporazuma s diplomatima austrijskih Habsburga, Poljske i Venecije u Karlovcima. Time je okončan rat između Osmanskog Carstva i Svete lige, koji je započeo 1683. godine. Poslije 16 godina ratovanja, koje je odnijelo stotine tisuća života s obje strane, mir je konačno uspostavljen. Strane su se dogovorile o 25-godišnjem primirju, koje je uključivalo razmjenu zarobljenika, uništavanje graničnih tvrđava i poticanje slobodne trgovine.
Klauzule sporazuma iz 1699. godine bile su zasnovane na principima jednakosti među stranama i reciprociteta u obvezama. Karlovački mir predstavljao je prekretnicu u tom pogledu. Da bi se spriječili diplomatski sukobi oko protokola, osmišljeno je jedinstveno rješenje: u Karlovcima je izgrađena okrugla zgrada s mnogim vratima, omogućavajući svim izaslanicima ući istovremeno.
Karlovački mir postao je i prvi međunarodni diplomatski sporazum nakon kojega je uslijedila demarkacija i mapiranje granične linije koja je pravno, fizički i kartografski razdvajala teritorije Habsburškog i Osmanskog Carstva.
Poštovani gosti,
Danas niz izazova – poput ratova, sukoba, terorističkih djelovanja i nezakonitih migracija – prijeti ne samo europskom kontinentu, već i cijelom svijetu.
Živimo u vremenu kada se temelji međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima ozbiljno ljuljaju.
Terorizam, islamofobija, ksenofobija, nekontrolirane migracije i klimatske promjene, zajedno s poremećajima u sigurnosti hrane i energije, kao i lancima snabdijevanja, dodatno pojačavaju trenutnu geopolitičku nestabilnost.
Najnoviji i najtragičniji primjer ovoga odvija se pred našim očima na okupiranim palestinskim teritorijama, posebno u Gazi. Skoro 41 tisuća nevinih ljudi poginula je u neselektivnim napadima na Gazu. Oko 90 tisuća Palestinaca je ranjeno. Izrael mora biti zaustavljen i primoran prihvatiti trajni prekid vatre kako bi se okončalo ovo uništenje. Svi smo svjesni da ne može biti trajnog mira bez pravednog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba. Stoga se pritisak na Izrael mora stalno se pojačavati.
Uvaženi gosti,
Unatoč svim preprekama, Turska se trudi da izgradi efikasan međunarodni sistem u kojem pravo ima prednost nad silom – sistem koji obuhvaća čitavo čovječanstvo, promovira mir, sigurnost, stabilnost i prosperitet, rješava ekonomske nejednakosti i eliminira globalne nepravde.
Osnovni princip turske vanjske politike oduvijek je bio definiran kao „mir“. Ovaj cilj najbolje se izražava riječima našeg velikog vođe Mustafe Kemala Atatürka: „Mir u kući, mir u svijetu“, i danas nastavlja biti osnovno načelo naše vanjske politike.
Naš cilj je uspostaviti pojas mira u našoj regiji i šire, kroz poduzetnički diplomatski pristup koji je usmjeren na ljude i humanitarne vrijednosti.
Turska konstruktivno doprinosi rješavanju globalnih problema i održava principijelan i efikasan stav usred kriza i sukoba.
Kako je Njegova Ekselencija, predsjednik Erdoğan, rekao: „Rat neće imati pobjednika, a mir neće imati gubitnika.“
Budući na trenutnu geopolitičku situaciju, važnije je nego ikada da Europska unija vodi inkluzivne i pravedne politike zasnovane na suradnji u širem europskom zemljopisnom području i na Mediteranu, radi budućnosti našeg kontinenta.
Spremni smo surađivati k izgradnji prosperitetnije, kooperativnije i transparentnije Europe, u kojoj Turska zauzima svoje zasluženo mjesto.
Hvala vam.
