Jeruzalem, 28. ožujka 2024. / 17:15
Na Veliki četvrtak otvorena su vrata Cenakula u Jeruzalemu za dobrodošlicu franjevcima Kustodije Svete Zemlje. U ovoj “gornjoj sobi”, koja se u Svetoj zemlji naziva Cenakul, Isus je imao svoju posljednju večeru, oprao noge svojim apostolima i ustanovio euharistiju.
Ovdje su franjevci slavili misu večere Gospodnje, ponavljajući te iste geste. (Međutim, u bazilici Svetoga groba slavlje se održava u četvrtak ujutro zbog statusa quo. Ovdje homilija je kardinala Pierbattiste Pizzaballe s te mise.)
Kustos Svete zemlje o. Francesco Patton predvodio je euharistijsko slavlje u Cenakulu. U svojoj propovijedi, prije nego što je oprao noge šestorici učitelja i šestorici učenika škole Terra Sancta u Jeruzalemu, istaknuo je vrijednost „nove zapovijedi“ koju je Isus ovdje dao svojim apostolima: „Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubiti jedni druge” (Iv 13,34).
“Ljubiti znači davati se i služiti”, rekao je. „U ovom slavlju želimo se hraniti Isusom jer ako je on živ u nama, tada ćemo i mi postati sposobni ljubiti jedni druge kao što je on ljubio nas. I mi također želimo učiti od Isusa ne da budemo služeni, nego da služimo.”
Veliki četvrtak je jedini dan, uz nedjelju Duhova, kada se franjevci imaju pravo okupljati u Velikoj dvorani na molitvu. Obično je to liturgija riječi, ali od 2021. služe se mise. Vani se za sigurnost brine osoblje izraelske vojske.
Cenakul je u središtu jakih napetosti i sporova oko vlasništva i prava pristupa i slavlja. Prema drevnoj tradiciji ovdje se nalazi grobnica kralja Davida, a tijekom stoljeća Židovi i muslimani su iskorištavali ovo mjesto kako bi prvo protjerali franjevce, a potom i spriječili kršćansko bogoslužje, koje smatraju svetogrđem.
Otac Narciso Klimas, povjesničar i arhivist Kustodije Svete zemlje, objasnio je za CNA: “Kustodija ima sve dokumente koji potvrđuju naše vlasništvo nad brdom Sion.” I danas su vidljivi tragovi kršćanske prisutnosti, kako u arhitekturi mjesta tako iu nekim simbolima.
“Prisutnost franjevaca na Cenakulu,” objasnio je Klimas, “datira od 1342., ali već 1333., vladari Napulja, Robert Anžuvinski i Sancha od Majorke, stekli su zemlju i darovali je braći. Ovo je bilo prvo sjedište Kustodije Svete zemlje.” Sve do danas, službeni naslov kustosa Svete Zemlje je “Čuvar Sionske gore i Svetoga groba”.
Godine 1421. rabin je podnio peticiju lokalnim emirima, tražeći pravo muslimana i Židova na ovo mjesto zbog prisutnosti groba kralja Davida. Stotinu godina kasnije, nastavio je Klimas, “Osmanlije su koristili ovaj argument da postupno protjeraju franjevce, sve dok sultan 1551. nije izdao dekret o potpunom protjerivanju franjevaca s brda Sion.” Cenakul je prvo postao džamija, a kasnije, u donjem dijelu, i sinagoga.
“Od tada”, ispričao je Klimas, “franjevci nikada nisu prestali pokušavati povratiti posjed Cenakula. Fratri su uvijek nastojali osigurati prisutnost, barem na Veliki četvrtak i Duhove, ponekad i metodama koje nisu baš ortodoksne (kao što je podmićivanje mjesnog gvardijana).“
Nešto se počelo mijenjati u 19. stoljeću, za vrijeme osmanskog sultana Abdülmecida. Od tada franjevci imaju pravo moliti u Cenakulu na Veliki četvrtak i Duhove. Nakon neuspjelog pokušaja 1930-ih da povrate kontrolu nad njim, braća su uspjela kupiti susjedno zemljište na kojem su izgradili samostan San Francesco “ad Coenaculum” (pored Cenakula).
Godine 1948., osnutkom Države Izrael, cijela Gora Sion je došla pod izraelsku kontrolu, a do danas izraelska država posjeduje cijeli kompleks Cenakula. Susjedstvo ima snažan židovski vjerski karakter i karakterizira ga prisutnost sinagoga i rabinskih škola.
“Čak i ako se Cenakul ne može vratiti u naše ruke”, objasnio je Klimas, “tražimo barem redovito slavlje, čak i s hodočasnicima, bez potrebe za posebnim dozvolama.”
Pregovori o ovim pitanjima (porezi i imovina) traju više od 25 godina između Svete Stolice i Države Izrael, nakon potpisivanja Temeljnog sporazuma 1993. i sporazuma o priznavanju pravne osobnosti Katoličke crkve u Izraelu 1997. .
Unatoč sporom tempu diplomatskih pregovora, neformalno se može primijetiti određeni praktični napredak. Mogućnost slavljenja mise na Veliki četvrtak u Cenakulu je među tim razvojima. Dopuštenja za pristup stranici u drugim posebnim prilikama također se obično daju bez značajnih problema.
Nakon misnog slavlja u Cenakulu, kako tradicija nalaže, franjevci su se u procesiji uputili do triju crkava na još dva simbolična mjesta: armenske crkve sv. Jakova i svetih arkanđela (Armenske apostolske crkve) i sirotičke crkve. Pravoslavna crkva svetog Marka.
Ovaj godišnji posjet obilježava gostoprimstvo koje su fratri primili u 16. stoljeću. Nakon izbacivanja iz Cenakula, franjevce su sedam godina dočekali Armenci dok je otkupljen samostan sv. Spasa, do danas sjedište Kustodije Svete Zemlje. Braća i vjernici zajedno su molili i primili blagoslov od predstavnika Armenske apostolske crkve.
Sirijska pravoslavna crkva svetog Marka navodno je izgrađena na kući Marije, majke evanđelista Marka. Prema sirijskoj tradiciji, ovo je mjesto gdje je Isus imao Posljednju večeru. I ovdje su nazočni zajedno molili te su mogli poslušati molitvu Gospodnju koju je na aramejskom otpjevao jedan od redovnika, a potom je i blagoslovio.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Rođena i odrasla u Italiji, Marinella Bandini profesionalna je novinarka od 2008. Radi za nekoliko novinskih agencija i internetskih novina u katoličkom prostoru. Trenutačno smještena u Jeruzalemu, surađuje s Kustodijom Svete zemlje.
