Jaakko mi je slučajno prešao put prošli tjedan dok sam bio na putu u finskom Biblebeltu. Kao novinar, dogovorio sam se s tamošnjim župnikom. Čekao me na ulazu u crkvu s još dvojicom. Jedan od njih bio je Jaakko.
Unutra su pijanist i violinist u crkvenoj dvorani vježbali poznati soundtrack iz filma Schindlerova lista.
Dok sam ulazio, izraelska zastava na podiju mi je privukla pažnju. “Oduvijek je tu”, uvjeravao me Jaakko; ne samo nakon 7. listopada. To nije bio slučaj s izložbom holokausta duž zida, na kojoj je istaknuto Anne Frank. Možda nije iznenađujuće u finskom biblijskom pojasu, ali očito sam bio u okruženju koje voli Židove.
Izvadio sam svoj fotoaparat kako bih snimio Jaakkov portret i rekao mu da ću se fokusirati na njegovu punu bradu. Još je bio nov, rekao je. “Glumim oca Caspera u seriji o Corrie ten Boom.”
Naravno, poput Anne Frank, Ten Boom je poznat u cijelom svijetu. Ali netko na selu pušta bradu da izgleda kao stari Casper iznenadio me.
Naravno, razumijem da Ten Boom nije nečuveno u Finskoj. Knjiga Johna i Elizabeth Sherrill “The Hiding Place” tiskana je na više od 40 jezika nakon objavljivanja 1971. Vrlo je pametno kako je bračni par Sherrill pretvorio Corrienu povijest u čitljivu priču. S uspjehom: prodano je 50 milijuna knjiga.
Sherrillovi su prije proslavili još jednog Nizozemca. Godine 1967. objavili su “Božji krijumčar” o Anne van der Bijl. Prošlo ljeto, Kršćanstvo danas je povodom smrti Elizabeth Sherrill napisao da je prodano 10 milijuna primjeraka ove knjige, na 35 jezika. Nizozemsko izdanje objavljeno je tek ove godine, ubrzo nakon Van der Bijlove smrti.
Obje knjige koriste I-formu. To daje dojam da su Ten Boom i Van der Bijl sami autori. Često čitate da je to autobiografija, što nije točno.
Ne znam ima li ovaj žanr ime. Ali ja to zovem “priča o kršćanskom heroju”. Ovdje susrećete ljude na vrhuncu vjere. Priča je sva napisana baršunastim perom. I sami biste voljeli kleknuti s glavnim likom – mnoge su molitve uslišane prije nego što uspijete okrenuti stranicu. Volio sam našoj djeci čitati “Skrovište”.
Također ostaje čudesno nejasno kojoj crkvenoj orijentaciji ti ljudi pripadaju. Dakle, kršćani sa svih strana mogu se identificirati s njima. Njihova snaga nije u doktrini nego u njihovoj ljubavi.
Je li ovaj stil tipičan američki? U Nizozemskoj također poznajemo “životni roman” o otporašu Johannesu Postu (autora Anne de Vries) i premijera Hendrika Colijna (autora Rudolfa van Reesta). Naravno, svi osjećaju da su te priče ukalupljene.
Iz Amerike nam je 1973. stigla “Oprosti mi, Nataša” Sergeja Kourdakova (objavljena i pod naslovom “Progonitelj”). Govori (također u I. obliku) kako je komunist postao kršćanin – a ostao žestok momak. Također, ovaj naslov je predstavljen kao autobiografija. No postupno je ta knjiga izgubila vjerodostojnost zbog problema s činjenicama.
Većina ljudi uključenih u te knjige više nisu živi. Pa bi možda bilo dobro da pravi povjesničari napišu dobru biografiju barem o Corrie ten Boom i Anne van der Bijl. U međuvremenu, Jaakku svim srcem dajem njegovu punu bradu.
