U bogoslužnom prostoru župe sv. Josipa u Drvaru je u nedjelju 27. srpnja misnim slavljem kojeg je predslavio generalni vikar Banjolučke biskupije mons. dr. Karlo Višaticki u koncelebraciji domaćeg župnika vlč. Davora Klečine i župnika u Banjoj Luci vlč. Žarka Vladislava Ošapa obilježen „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“. Na „Dan molitvenog sjećanja“ Banjolučka biskupija se prisjeća i moli za sve mučenike sa svoga tla, žrtve ratova i totalitarizama XX. stoljeća.
Mons. Višaticki je na početku homilije podsjetio da više puta kroz crkvenu godinu slušamo biblijski tekst o Abelu i Kajinu. „Poznat nam je sadržaj ovog teksta: dvojica braće, sinovi su to Adama i Eve, naših praroditelja, rade svaki svoj posao. Jedan je zemljoradnik, drugi je stočar. Klima je na tom dijelu svijeta teška i nezgodna. Malo je kiše. Život je težak. Prema svojoj tradiciji svaki od njih prinosi Bogu žrtvu, kako je to uobičajeno. Svaki od plodova i rezultata rada svojih ruku. To nije ništa posebno. Zahvaljuju Bogu za darove polja i zemlje, za darove plodova rada svojih ruku, ali i za blagoslov Božji. Kako je to red oni prinose najbolje što imaju jer za Boga ide samo najbolje.
Ne znamo što se događa u dušama, u srcima ove dvojice braće. Sveti pisac kaže u tekstu koji smo upravo čuli: ‘Gospodin pogleda na žrtvu Abelovu, a na žrtvu Kajinovu ne.’ Zašto je to tako? Ne znamo. Jesu li prinijeli baš najbolje od svojih plodova ili su htjeli Bogu nešto podvaliti? Jesu li učinili to radosna srca ili preko volje – da se formalno obavi što treba? Ne znamo! Rezultat je poražavajući. Abelova je žrtva prihvaćena, Kajinova nije. Polako započinje drama. Kajin se strašno naljutio i smišlja kako se osvetiti. Kako se osvetiti Bogu ili bratu Abelu? Skovao je strašan plan. On će Abela ubiti. Zove ga u polje i kad su izašli u polje – tamo ga je ubio. Zemlja koju je Bog blagoslovio da donosi plodove od kojih će čovjek moći živjeti sada se otvorila da upije/proguta krv nedužnog Abela“, kazao je mons Višaticki.
Propovjednik je istaknuo kako se drama braće nastavlja do dana današnjega. „Izraelci i Palestinci, dva semitska, bratska naroda se nemilosrdno ubijaju; Rusi i Ukrajinci, dva slavenska naroda, i jedni i drugi su kršćani, ratuju već treću godinu. Svaki puta nemilosrdni Kajin ubija nedužnog Abela. Nije ništa bolje ni na našim prostorima. Prema meni dostupnim podacima u Drugom svjetskom ratu ubijeno je 10.903 Abela u našoj, Banjolučkoj biskupiji. Zašto je to tako? Ne znamo!“
Okupljene vjernike mons. Višaticki je potom podsjetio na žrtvu i mučeništvo don Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika iz Drvara; don Jurja Gospodnetića, župnika iz Grahova; don Krešimira Barišića, župnika iz Krnjeuše; njihovih nevino stradalih župljana i svih ostalih nevinih žrtava Drugog svjetskog rata. „Isto tako se sjećamo nevinih žrtava posljednjeg rata (1992.-1995.). Prema objavljenim podacima bile su to 1054 žrtve, od toga 614 civila i 440 vojnika. Među njima je sedam svećenika i jedna časna sestra: Ivan Grgić, Ratko Grgić, Marko Šalić, Petar Jurendić, fra Alojzije Atlija, Filip Lukenda, s. Cecilija Grgić, Tomislav Matanović.“
Propovjednik je naglasio: „Mnogo je Kajina diglo ruku na svoga brata, mnogo i previše je nedužnih Abela smrtno nastradalo. Banjolučka biskupija je natopljena krvlju nedužnih Abela, a Kajini i danas lutaju i ne nalaze mira… Sovjetski pisac Aleksandar Solženjicin (bio je disident, protivnik režima, pa je završio u logoru) donosi u svojoj trilogiji Arhipelag Gulag vrlo zanimljivu misao, koju je vrijedno zapamtiti: ‘Linija koja razdvaja dobro od zla ne ide kroz narode i pokrajine, nego kroz svako ljudsko srce.’ U svakome od nas, braćo i sestre, krije se potencijalni Abel, ali i potencijalni Kajin.”
Mons. Karlo Višaticki je na kraju propovijedi kazao kako se po 24. put obilježava „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“. „Nemojmo ih zaboraviti. Čuvajmo uspomenu na njih i čuvajmo istinu koju znamo, a ako ne znamo istinu, informirajmo se.“
„Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ obilježava se od 2001. i tada je nosio naziv „Dan drvarskih mučenika“ u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i njegove župljane. Odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice iz 2008. godine komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ te postaje biskupijska komemoracija.
Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četnički ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom njegovih vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan na Oštrelju napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani. Do kraja 2. svjetskog rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva u Drvaru srušena je i uklonjena 1949., a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno novim vlasnicima. Katoličko groblje preorano je 60-ih godina prošlog stoljeća za potrebe drvarske Celuloze. Komunističke su vlasti nakon 2. svjetskog rata drvarsku gruntovnicu uništile ili sakrile, kako bi se prikrio dokaz vlasništva zemlje u Drvaru brojnih katoličkih obitelji koje su tamo živjele.
Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima „ustanici“ su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca. U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.
(kta)
