Podijeliti medalju s prijateljima, obitelji i strancima znači postati Kristov prvak na najponizniji način.
Jednostavna gesta može dati nekome nadu. Snagom Božje milosti, kako mogu učiniti jedan korak da osobi promijenim mišljenje u svijetu sve veće tame? Bio sam uzbuđen kad sam saznao da to može biti tako lako učiniti, nakon pohađanja obuke koju je sponzorirao Evangelizacija ulice St u mojoj lokalnoj župi. Misleći da ću biti poučen složenim argumentima u apologetici, nasuprot tome bio sam iznenađen da je srž njihovog načina širenja vjere jednostavno poticanje katolika da ljudima ponude Čudotvornu medaljicu.
Ima nešto privlačno i plemenito u toj medalji. Pogled na Mariju u njezinoj poniznosti, nevinosti i čistoći u oštroj je suprotnosti s većinom današnjih dojmova o ženama. Tko je ova graciozna žena? Što je križ i snažno veliko “M” s druge strane? Ne govoreći ništa više od: “Želite li imati čudotvornu medaljicu?” Otkrio sam da su neki ljudi apsolutno oduševljeni što im se nudi, dok drugi moraju donijeti odluku suočeni s dubljim pitanjem koje se krije ispod svega toga. “Što je čudotvorna medaljica?” bio je jedan odgovor, dok je druga osoba, prodavač u trgovini mješovitom robom, pitala mogu li pričekati dok ga ona spremi na sigurno u svoj kaput prije nego što nastavi zvoniti po mojim namirnicama. Nema potrebe ulaziti u veliku raspravu o tome zašto sam katolik — samo nudim medaljicu kao što smo moji kolege župljani i ja bili obučeni da činimo i ponekad dodam: “Svima nam treba čuda.”
Želim povećati nadu u svojoj zemlji i svijetu. Želim potaknuti dobrotu i čistoću. Kako mogu sve ovo reći ljudima koje susrećem na parkiralištu trgovine, a koji možda nikada neće saznati za dostupnost katoličkih tečajeva apologetike ili drugih internetskih izvora? Medalja je jednostavna izjava da više istražuju vjeru, ali i da ljudi znaju da postoji ta Žena koja je njihova Majka koja ih toliko voli bez da ih zastrašuje – i da, time što je kontrakulturna.
Za svako snažno “Ne!” na moje dijeljenje medalje, postoji jedan nezaboravan radosni odgovor preplavljen zahvalnošću i zahvalom na mojoj ljubaznosti. Nije li vrijedno pretrpjeti bilo kakvo odbijanje samo vidjeti jedno lice oduševljeno što vidi i dobiva Gospinu medaljicu? Ako ništa drugo, bila medalja prihvaćena ili ne, druga osoba i ja se možemo dogovoriti da ćemo moliti jedna za drugu.
Dok sam odrastala u malom gradu Ohiju, nadahnule su me riječi svete Bernadete unutar kupole naše župe nazvane po Marijinom Bezgrešnom Začeću. “Ja sam Bezgrešno Začeće,” riječi koje je Blažena Majka rekla mladoj Bernadette bile su hrabre i velike unutar crkvene kupole iznad moje glave svake nedjelje. Žena prikazana na Marijinim kipovima bila je blaga i puna ljubavi, iako plemenita. Ali bilo je nečeg nezaboravno dubokog u tim riječima koje je izgovorila: “Ja sam Bezgrešno Začeće.” Riječi na čudotvornoj medaljici koje okružuju Mariju također su duboko u njihovoj zapovijedi za poštovanje: “O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.” Nezaboravne su, kao i slika o njoj, bez obzira na to da li se medalja primi ili ne.
Izbor da se medalja ponudi ljudima usporediv je s posipanjem ružinih latica od Boga na putu koji on odabere. Nema kontrole tko će to prihvatiti, a tko neće. Molim Duha Svetoga preko Marije da dopre do svakoga kome čudotvorna medaljica na bilo koji način može pomoći, da podijeli vjeru s ljudima koji možda na drugi način ne reagiraju na katoličku vjeru. Ponuditi medalju znači izabrati biti Kristov prvak na najponizniji način, na način koji je bio za njegovu Majku. “Ti si moje svjetlo, molim te, budi moj pratilac.” je jedna kratka molitva koju izgovaram prije nego učinim ono što se čini kao nemoguće.
Nadam se da će i drugi razmisliti o obuci koju nudi St. Paul Street Evangelization i spremiti neke medalje u svoje džepove kada Duh Sveti pozove na akciju. Pogotovo da uopće nemam vjere, želio bih da mi netko ponudi medalju. Hvala ti, Gospodine, za tvoju milost, koja nam daje snagu da se velikodušno ljubimo!
