Zavist je otrov, a kada zavist i individualizam prevladaju nad zajedništvom, život postaje težak, rekao je papa Franjo.
„Kada smo zadovoljni s potrebnim, makar i s malim, uz Božju pomoć možemo ići naprijed i slagati se, dijeleći što ima, svatko se nečega odričući i podupirući jedni druge“, rekao je prije molitve Anđela Gospodnjeg u crkvi sv. Petrov trg 14. srpnja.
Papa se osvrnuo na čitanje dnevnog evanđelja od svetog Marka (6,7-13) o poslanju dvanaestorice učenika u koje ih je Isus poslao “dvojicu po dvojicu” i rekao im “da ništa ne nose na put” nego samo što je bilo potrebno.
“Ne naviještamo Evanđelje sami”, rekao je papa. Evanđelje se “naviješta zajedno, kao zajednica, a za to je važno znati sačuvati sabranost”, odnosno umjerenost i umjerenost u svemu.
“Suvišno te zarobljava”, rekao je. Da bismo bili slobodni, dovoljno je imati “ono što nam je potrebno da bismo dostojno živjeli i aktivno pridonosili misiji”.
Važno je znati “trezveno se služiti stvarima, dijeliti resurse, sposobnosti i darove, te činiti bez suvišnog”, rekao je.
To također znači “biti trijezan u mislima, biti trijezan u osjećajima, napuštajući naše unaprijed stvorene ideje i napuštajući nefleksibilnost koja nas, poput besmislene prtljage, opterećuje i koči na putu, umjesto toga poticati raspravu i slušanje i tako svjedočanstvo učiniti učinkovitijim, ” On je rekao.
Obitelj ili zajednica koja živi umjereno stvara “okruženje bogato ljubavlju, u kojem se lakše otvara vjeri i novosti Evanđelja, iz kojeg se polazi bolje, polazi se spokojnije”, rekao je. .
“Zavist je nešto smrtonosno, otrov”, rekao je. Ako se računaju samo materijalne stvari, ako se ne sluša, ako prevladaju individualizam i zavist, “zrak postaje težak, život postaje težak, a susreti postaju prilika nemira, tuge i obeshrabrenja, a ne prilika radosti.”
Franjo je rekao da su zajedništvo, sloga i sabranost “nezamjenjive vrijednosti da crkva bude misionarska na svim razinama”.
