Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju, 23. lipnja svečano misno slavlje u crkvi sv. Katarine u Divuši i tom prigodom blagoslovio tu u potresu stradalu, a sada obnovljenu crkvu. U koncelebraciji je bio domaći župnik Darijo Stanković koji je na početku zahvalio biskupu na brizi za vjernike ove župe i zauzetosti da se ova crkva obnovi.
U homiliji, biskup Košić je poručio kako u radosti blagoslova novoobnovljene crkve prije svega trebamo na tome zahvaljivati Bogu. Također, istaknuo je kako su se mnogi pojedinci ugradili u ovu obnovu i kako svima njima treba reći hvala. „Jedan od tih je i pokojni župnik Stjepan, koji je ovdje radio i živio s vama godinama. Vjerujem kako bi on danas bio iznimno sretan, jer on je ulazio u crkvu i slavio svetu misu i kada se to zbor potresa i radova nije smjelo. Tu su i mnogi drugi koji su možda nevidljivi, ali su svojim trudom i radom ovo sve omogućili. Ova crkva bila je srušena u Domovinskom ratu, no mi smo je obnovili i uredili te je blagoslovili. No onda je došao potres i učinio takvu nevolju, da nas je bacio na koljena. Sve smo morali obnavljati ispočetka, ali Bogu hvala i to smo završili. Tako ćemo sljedeće nedjelje blagosloviti i crkvu sv. Ilije u Maji, zatim crkvu u Gori i nadam se sve druge srušene u potresu. Puno je ovih dana tih radosti i velikih lijepih uspjeha kojima se veselimo. Dakako da to nije moguće bilo niti odjedanput, niti na brzinu samo s par ljudi. To je uvijek veliki tim ljudi u to uključen“, rekao je biskup te još jednom zahvalio svima.
Govoreći o pročitanom Evanđelju po Marku biskup, je rekao kako ono govori o oluji i tome kako Isus smiruje oluju. Kada apostoli u lađi skoro dožive potop, Isus spava. Oni ga Probude i kažu mu: Učitelju! Zar ne mariš što ginemo? On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utihni! Umukni! I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Čude se tada apostoli tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju…
On je Gospodin, on je naš Spasitelj, on je taj koji može učiniti sve što se nama ljudima čini nemogućim. To mi vjerujemo i to je snaga naše povezanosti i naše ljubavi prema Isusu. Jer on je taj koji nas izvodi, koji je u toj našoj lađi života. Ta slika lađe često se upotrebljava za Crkvu. Točnije, da je Crkva lađa, a da je sv. Petar kormilar. Dakle, Sveti Otac, papa, na kormilu je te lađe Crkve i on upravlja da ta naša Crkva plovi do svoga cilja. Međutim, puno je tu oluja bude, puno zamki, ali u tome i jest stvar što se mi ne uzdamo samo u sebe, nego mi znamo da je s nama Gospodin. Čak i kada se nama čini da spava on jest prisutan. Pa i kada šuti i kada ga ne vidimo znamo da je tu. Upravo je to Isus htio poručiti apostolima: Ne bojte se! Kada me ne vidite, ne čujete moj glas i kada nije sve tako kako očekujete ja sam s vama i ova lađa neće potonuti i kakva god oluja bila neće je uništiti“, poručio je biskup te na kraju pozvao okupljene na molitvu Gospodinu da bude trajno prisutan na ovom brdu u ovoj lijepoj crkvi gdje se zajednica okuplja i slavi Boga već stotinama godina.
Na kraju slavlja, biskupu je na dolasku i na brizi za ovu malu zajednicu zahvalila Marijeta Juranović Mandić.
