Svatko tko posjeti Pompeje i poznatu hodočasničku crkvu Madonna del Rosario pronaći će i grob neobična sveca – Bartola Longa (1841. – 1926.). Samo rijetki znaju zadivljujuću priču o čovjeku koji je od gorljiva protivnika Crkve postao duboko religiozna osoba i na kraju svetac.
Vjera mladog Bartola počela se urušavati dok je studirao u Napulju. Valovi dubokoga antiklerikalizma i ateizma te konačno okultizma obrušili su se na nj. Bartolo Longo eksperimentirao je s drogama, sudjelovao na seansama, pa čak i u orgijama.
Uvukao je i druge u svoje krugove i javno ismijavao Crkvu. Na kraju je čak zaređen za sotonističkoga svećenika. Međutim, mladićevo psihičko zdravlje nastavilo se pogoršavati. Njegova se obitelj jako molila za njega. Jedne je noći čuo glas. Njegov pokojni otac ga je zvao: „Vrati se Bogu!“
Bartolo se jako prestrašio, pa je otišao u posjet prijatelju, profesoru Vincenzu Pepeu. Ukazao je na opasnost kojoj se izložio, a zatim dogovorio susret i s dominikancem o. Albertom Radenteom koji ga je pažljivo pripremao na svetu ispovijed.
Mjesec dana kasnije, Bartolo se osjećao dovoljno slobodnim da vodi ljude Kristu. Počeo je javno govoriti u kafićima i na studentskim zabavama o opasnostima okultnih praksi. Nakon šest godina pridružio se dominikancima kao brat laik i dobio ime „brat krunice“.
U to je vrijeme prisustvovao svojoj posljednjoj seansi. Ušao je, podigao svoju krunicu i povikao: „Odričem se spiritualizma jer on nije ništa drugo doli labirint zabluda i laži“.
Ipak, Bartolo se morao i dalje boriti s demonima svoje prošlosti. Sjećanja na to vrijeme teško su ga opterećivala: osjećao se prljavim i nedostojnim primiti Božje oproštenje. Duboko očajan, gotovo je pokušao samoubojstvo. Za to vrijeme sjetio se molitve krunice. Preselio se u Pompeje gdje je organizirao molitvene skupine i procesije. U isto vrijeme započeo je projekt izgradnje hodočasničke crkve Madonna del Rosario. Bartolo je više od 50 godina djelovao u Pompejima: osnivao je škole za siromašne i sirotišta.
Bio je „Marijin čovjek“, rekao je papa Ivan Pavao II. i postavio ga za uzor posebno onim ljudima koji se osjećaju beznadno i slomljeno, koji vjeruju da su izgubili priliku za svetost zbog svoga lošeg načina života.
Blaženi Bartolo Longo bio je bogohulni sotonistički svećenik. Ali Bogu ništa nije nemoguće. Stoga je nasljeđe koje ovaj čovjek ostavlja svijetu dobro: on je blaženik, a uskoro i svetac. Blaženi Bartolo Longo, moli za nas!
(kta)
