U povodu biskupskog ređenja i preuzimanja službe imenovanoga zrenjaninskog biskupa Mirka Štefkovića u subotu 1. lipnja 2024. u zrenjaninskog katedrali donosimo, preuzeto od Informativne katoličke agencije, tumačenje njegova biskupskog grba i gesla.
Tumačenje grba
Unutar okvira koji čini prepoznatljivi zeleni biskupski šešir s kićankama, simbol biskupske službe, nalazi se grb u obliku štita, podijeljen na dva temeljna polja.
Gornje plavo polje simbolizira nebo i duhovno, transcendentalno, te Kristovo božanstvo tj. njegovu božansku narav. Nebom dominira sunce zlatne boje, koje oblikom upućuje i na grb Družbe Isusove, redovničke zajednice u kojoj je biskup Mirko primio filozofsko-teološku i svećeničku formaciju, kako prije tako i nakon svećeničkog ređenja. Unutar sunca, tj. svjetlosti nalazi se Kristov monogram P-X, crvene boje koja simbolizira Kristovo čovještvo, tj. ljudsku narav. Zrake svjetlosti koje izbijaju iz mladog sunca s visine simbolički prikazuju biskupovo geslo, koje je uzeo iz Knjige proroka Izaije „U Gospodnjoj hodimo svjetlosti“ (Iz 2,5), želeći istaknuti zajednički hod cijele Crkve, i pastira i povjerenih mu vjernika, prema Kristu. Plava boja je i simbol vode, dviju rijeka koje omeđuju obje biskupije; rodnu Subotičku i novu Zrenjaninsku – Tisa i Dunav, te voda krštenja po kojem nas je „Krist prosvijetlio“ te smo postali djeca svjetla.
Božja svjetlost obasjava i grije svojom milošću zrno Riječi Božje koje je posijano u dobru zemlju, u vjerničko srce, te daje da ono uzraste i donosi obilan rod, što simboliziraju klasovi pšenice, žita, koje ujedno označava i porijeklo biskupa Mirka – bačka ravnica u kojoj je žito stoljećima životna snaga stanovnika ovih krajeva. Iz jedne stabljike žita klasaju se čak tri klasa – simbol Presvetog Trojstva i obilja milosti Božje. Pšenica je i simbol Euharistije, kruha koji postaje Kristovo Tijelo. Zato stabljika žita koja spaja gornje plavo polje i donje zeleno polje – simbolizirajući Nebo koje je sišlo na zemlju utjelovljenjem Riječi Božje (grafički prikazano i kao „ulazak“ plavog polja unutar zelenog), i ta Riječ koja je Tijelo postala, po svojim plodovima žito ujedinjuje Nebo i zemlju, čovjeka i Boga.
Donje zeleno polje simbolizira zemlju, napose plodnu vojvođansku ravnicu, te iako jedno polje, vizualno ostavlja dojam dva spojena zelena polja – dvije ravnice; biskupova rodna Bačka (Subotička biskupija) i sada Banat (Zrenjaninska biskupija), čiji je biskup postao, a opet obje čine jednu zajedničku cjelinu, jedno polje.
Temelj svega, kako vizualno unutar grba, tako i u biskupovu dosadašnjem svećeničkom životu je Sveto Pismo, koje u grbu simbolizira otvorena knjiga. Ono simbolizira Bibliju, Riječ Božju, koju Bog „sije na dobru zemlju“, u ljudsko srce, odakle klija, raste i donosi obilat rod, približavajući čovjeka Bogu (gore prema svjetlosti) i sjedinjujući ga s Njim upravo po Euharistiji i Božjoj Riječi.
Ponad štita i grba nalazi se križ kao prepoznatljivi heraldički simbol biskupske službe, te u podnožju zlatna vrpca s biskupovim geslom na latinskom jeziku.
Grb je tako svojevrsni heraldički sažetak ispovijesti vjere i dosadašnjih životnih puteva, a ujedno i molitva novog biskupa za zajednički hod i rast u vjeri s povjerenim mu dušama.
Tomislav Lasić
