Papa Franjo ga je imenovao biskupom dijeceze uspostavljene početkom mjeseca na dijelu teritorija biskupije Malakal. Biskup stoga zahvaljuje Papi na mogućnosti da posveti veću pastoralnu pozornost brojnim vjernicima na tom području. U velikom dijelu Crkve koja broji 600 tisuća kršćana, ima 7 župa i isto toliko dijecezanskih svećenika, ali broj krštenih stalno raste. Zajednice na životu održavaju laici, osobito katehete, piše Vatican News.
Velika je i duboka zahvalnost koju monsinjor Christian Carlassare osjeća prema Papi koji je 4. srpnja u Južnom Sudanu ustanovio novu biskupiju Bentiu, imenujući ga prvim biskupom kombonijancem toga dijela Crkve koja se prostire na dva teritorija: na onomu kojemu je grad Bentiu prijestolnica, i na autonomnom administrativnom području Rouen, čije stanovništvo pripada plemenu Dinka. Riječ je o golemom području koje obuhvaća površinu od gotovo 38 tisuća četvornih kilometara s više od milijun stanovnika.
Budućnost za izgradnju
Područje za uspostavljanje biskupije Bentiu do sada je djelomično pripadalo biskupiji Malakal, koja je postala prevelika da bi i dalje davala punu pastoralnu pozornost svim kršćanima. U konačnici, bilo bi teško čak i zamisliti ideju zajedničkoga pastoralnog plana između zajednica koje su toliko različite jedna od druge – napominje monsinjor Carlassare. Biskup, misionar talijanskoga podrijetla, koji živi u Južnom Sudanu već gotovo dvadeset godina, kazao je u razgovoru za vatikanske medije kako je svjestan da će od sada sve trebati izgraditi. Bit će doista mnogo toga za učiniti jer etnički sukob posljednjih godina posebno je ranio Bentiu, ali ljudi su jaki, imaju veliku povijest vjere. Za mene će to biti zahtjevna misija, ali donijet će ispunjenje mom životu, misionaru kao što sam ja, uvijek u službi ovoga stanovništva – istaknuo je biskup.
Zarazna evangelizacija
U nedavnoj povijesti evangelizacije Bentiua postoji trenutak iskrene radosti koju monsinjor Carlassare sažima prisjećajući se godinā građanskoga rata zbog kojega su mnogi bili prisiljeni napustiti svoj teritorij kako bi otišli u grad u kojemu su upoznali evanđelje. Ti muškarci i žene, nakon što su se vratili u svoje zajednice, okupili su ljude koji su živjeli u siromaštvu i usred sukoba, dajući im priliku da se upoznaju s Isusovim učenjem. Tako su se od ’90-ih godina prošloga stoljeća do danas umnožila obraćenja i stvorile brojne kršćanske zajednice koje vode voljni i valjani vjeroučitelji. Svećenika je na ovim prostorima uvijek bilo malo, ali zajednice žive upravo zahvaljujući zauzimanju brojnih laika – dodao je biskup.
Mali brojevi za velike teritorije
kateheta ima više od 600 i dio su biskupije koja broji najmanje 600 tisuća kršćana. Župa ima – kaže biskup Bentiua – samo sedam i raspoređene su na vrlo prostranom teritoriju: tri župe nalaze se na području plemena Dinka, a četiri na području plemena Nuer. Još uvijek ima malo dijecezanskih svećenika, trenutno ih je samo sedam, dok je sjemeništaraca desetak, među kojima su i dva đakona koji će uskoro biti zaređeni. Čak ni misionara nema mnogo: dva kapucina iz Poljske provincije i tri kombonijanca.
Pomirenje, prioritetni izazov
Monsinjor Carlassare, koji je do sada tri godine upravljao biskupijom Rumbek i koji je 2021. godine, neposredno prije svojega biskupskog ređenja, bio žrtva zasjede u svom župnom dvoru te ranjen u noge s nekoliko hitaca iz vatrenoga oružja, dobro poznaje radosti i boli te istočnoafričke zemlje. Dobro zna da su rat i sukobi uništili cijelo društvo i da sukob, nastao zbog lošega upravljanja i nesposobnosti da se zajamči mir i razvoj, sada povećava siromaštvo, pogoršano i poplavama. Ožiljci sukoba – napomenuo je biskup – potiču također snažno neprijateljstvo između zajednica Dinka i Nuer; stoga moramo pomoći da se ono izbriše. Vjerovati u pomirenje moguće je, i za našu Crkvu to uistinu postaje prioritetni izazov – istaknuo je biskup Carlassare. (kta/rv)
