Dok kršćani ostaju skriveni u župi Svete obitelji u Gazi, s. Nabila Saleh ponovno upućuje svoj apel svjetskim vođama da čuju vapaje civila koji pate na palestinskom teritoriju.
Autor: Federico Piana
Iznimno je teško, gotovo nemoguće, povezati se s ljudima u Gazi.
Telefonske linije su praktički fatamorgana, a internet radi s prekidima, čak i kada su svjetla upaljena samo nekoliko sati dnevno.
Hrabreći se tim izgledima, sestra Nabila Saleh uspjela je nedavno Vatican Newsu povjeriti svoj apel koji je uputila cijelom svijetu.
“Molim svijet za mir, za poštivanje ljudskih prava. Molim sve da pomognu Gazi jer stanovništvo pati”, kaže redovnica.
Napominje da više nema vremena za gubljenje, objašnjavajući da “kuća više nema, hrana je skoro gotova, a ono malo što se nađe košta pet puta više od normale”.
S. Nabila kaže da će uskoro biti nemoguće preživjeti ako se nešto ne promijeni.
Ranjenici su se još skrivali u župi
Sestra Družbe krunice iz Jeruzalema skriva se u katoličkoj župi Svete obitelji latinskog obreda, zajedno s većinom kršćana iz Gaze.
Tamo su se sklonili otkako je 7. listopada počeo rat između Izraela i Hamasa.
Ističe da je još sedam osoba koje su ranjene u pucnjavi u prosincu prošle godine u kojoj su ubijene starija majka i njezina kćer, koje su boravile u krugu crkve.
Unatoč svim pokušajima, nisu uspjeli prevesti ranjenike u bolnicu koja bi ih mogla primiti.
“Uspjeli smo im pružiti samo primarnu njegu,” kaže s. Nabila. “Dvoje bi od njih trebalo hitno operirati, dok ostali još uvijek imaju mnogo šrapnela u svojim tijelima.”
Lijekovi su na vrhu popisa onoga što nedostaje u katoličkoj župi, kao iu većini Gaze.
Međutim, primjećuje sestra, “Jordanski kralj nam je avionima dopremio hranu i lijekove. Dvaput.”
Beskrajni teror
U isto vrijeme, izraelski tenkovi vratili su se na ulice grada Gaze.
„Nakon tri ili četiri dana zatišja,“ kaže s. Nabila, „rat se vratio jednako žestok kao i prije. Tenkovi su u susjedstvu, također su blizu naše škole. Čujemo pucnjavu, ali hvala Bogu ništa se nije dogodilo u našoj školi. župa.”
Unatoč poteškoćama, kaže s. Nabila, ljudi u župi nisu izgubili nadu.
“Nadamo se u Gospodina”, kaže ona. “Da ovdje nemamo vjere, svi bismo već bili mrtvi.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje