Vatikan, 3. listopada 2024. / 17:45
Možda je u samoj prirodi Sinode o sinodalnosti učiniti korake unatrag nakon što su napravili nekoliko koraka naprijed. No, ton prvih dana završne opće skupštine sinode čini očitim da trenutno nema govora o revoluciji unutar Crkve.
Taj je ton postavljen nekoliko dana prije nego što je ovotjedno okupljanje počelo u Vatikanu, kada je u njegovom govor u Belgiji 27. rujna, papa Franjo je rekao da sinoda nije namijenjena promicanju onoga što je nazvao “modernim reformama”.
Sada se čini jasnim da iako delegati mogu raspravljati o mnogim stvarima u sljedeća tri tjedna, ništa se neće odlučiti. Neće biti promjena doktrine. Bez umanjivanja uloge biskupa. Bez žurbe s rješavanjem pitanja otvaranja đakonata za žene.
Umjesto toga, pravi izazov ovog mjeseca mogao bi biti kako upravljati očekivanjima onih koji se nadaju i guraju sveobuhvatne promjene. Kardinal Jean-Claude Hollerich, glavni izvjestitelj sinode, aludirao je na tu opasnost na kraju prošlogodišnjeg sabora kada je primijetio da bi mnogi bili razočarani da žene ne dobiju veću ulogu u Crkvi.
No, nazire li se velika promjena u upravljanju Crkvom? To se čini malo vjerojatnim. Sam papa Franjo, u svom obraćanju na otvaranju ovogodišnje skupštine 1. listopada, istaknuo je da “prisutnost na skupštini Biskupske sinode članova koji nisu biskupi ne umanjuje biskupsku dimenziju skupštine”, referenca desecima laika i redovnica koje sudjeluju kao delegati s pravom glasa.
Dodao je, s očitom ljutnjom, da su suprotni prijedlozi posljedica “neke oluje tračeva koja je išla s jedne strane na drugu.” Doista, ne postoji čak ni “neka granica ili derogacija autoriteta pojedinog biskupa ili biskupskog kolegija”, rekao je.
Umjesto toga, Papa je pokušao pojasniti, skupština “označava oblik koji je pozvano poprimiti vršenje biskupske vlasti u Crkvi koja je svjesna da je konstitutivno relacijska i stoga sinodalna.” Ukratko, to je “modus gubernandi”, način vladanja. Ipak, ostaje vlada, a ne otvoreni forum.
Bilo je dosta drugih signala da nikakva revolucija nije neizbježna.
Na primjer, bio je kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, koji je u svom izvješću o novim službama rekao da papa Franjo ne smatra da je trenutak za ženski đakonat “zreo”. Refleksija se, drugim riječima, nastavlja. Crkva će nastojati dati više prostora ženama u ulogama donošenja odluka, ali potrebna je daljnja rasprava o bilo kakvoj vrsti zaređene službe – nešto što je Papa već naznačio na svojoj tiskovnoj konferenciji tijekom leta 29. rujna na povratku s Belgija.
Također, u svojim prijelaznim izvješćima Sinodi, studijske skupine koje je Papa ovlastio da ispitaju pitanja ženskog đakonata i druga kontroverzna pitanja pokazale su određenu razboritost od strane biskupa u rješavanju doktrinarnih pitanja. Biskupi možda mogu dopustiti da laicima daju veću riječ u donošenju odluka, ali ne kada se radi o doktrinarnim stvarima.
Studijska skupina koja je imala zadatak ispitati ulogu “biskupa-suca” jasan je primjer. Papa Franjo stavio je biskupe u središte procesa poništenja braka, tražeći – štoviše gotovo impozantno – da oni budu konačni suci. Ali biskupi pozvani da govore o tom pitanju umjesto toga ponovno su potvrdili da bi biskup, u nekim slučajevima, trebao imati mogućnost delegiranja te odgovornosti regionalnim i nacionalnim sudovima koji bi “mogli jamčiti veliku nepristranost u odlukama”. Je li to korak unatrag od onoga što je papa Franjo već tražio?
A što se tiče transparentnosti procesa odabira biskupa, mnogo ovisi o tome kako apostolski nuncij u svakoj zemlji provodi proces odabira. Postoji poziv na “više pažnje prema mjesnoj Crkvi” i “više uključivanja mjesne Crkve”, ali to je pitanje pristupa, a ne revolucionarne promjene.
Slično tome, iako je vijest da je Biskupski dikasterij pokrenuo istragu kako bi procijenio praksu pohoda ad limina, već znamo da je papa Franjo već dugo uključivao susrete među odjelima u svoje pohode ad limina kada to zahtijeva lokalna situacija.
Studijske skupine također su naglasile da nema potrebe mijenjati Ratio Fundamentalisvatikanski dokument, koji je papa Franjo već revidirao 2016., a koji služi kao temelj za formaciju svećenika i đakona. U najboljem slučaju, stoji u tekstu studijske skupine, moglo bi se napisati “preambulu s jedne strane koja jasno opisuje relacijski identitet zaređenih službenika u sinodalnoj i misionarskoj Crkvi, a s druge strane ukazuje na načela i kriterije za provedbu Ratio Fundamentalis i Ratio Nationales u skladu s ovim ekleziološkim i misiološkim okvirom.”
Možda najzanimljiviji dio odnosi se na pitanje odnosa između Istočnih Katoličkih Crkava i Latinske Crkve jer, stoji u tekstu studijske skupine, cilj je imati „dokument Svete Stolice, koji je uredio Dikasterij za Istočne Crkve, adresiran Sveti Otac latinskim biskupima i sadrži neke smjernice o tim aspektima.”
Kanonsko povjerenstvo Sinode usredotočuje se na to da biskupijska/eparhijska i župna pastoralna vijeća budu obvezna. Ali ova je tema već istaknuta u dokumentu Međunarodne teološke komisije o sinodalnosti, objavljenom 2018.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Do sada, ukratko, ima mnogo buke ni oko čega. Možda je veći naglasak na “vapaju siromaha” i na potrebi da se ne usredotočimo na doktrinarna pitanja. Pa ipak, kada se radi o konkretnom prijedlogu, čini se da su biskupi zadovoljni svojom uobičajenom stegom.
Andrea Gagliarducci je talijanski novinar za Catholic News Agency i vatikanski analitičar za ACI Stampa. Suradnik je Nacionalnog katoličkog registra.
