Vatikan, 18. listopada 2024. / 15.15 sati
Ima li više nego što se čini u okvirima rasprava o crkvenom upravljanju i odnosu između mjesnih Crkava i sveopće Crkve — glavnoj temi razgovora na Sinodi o sinodalnosti prošlog tjedna?
Stječe se dojam da mnogi sudionici sinode na tu temu gledaju kao na svojevrsnog trojanskog konja, temu koja se na površini može činiti bezazlenom, ali koja se može iskoristiti da se sporedna pitanja kao što su oženjeni svećenici i žene đakonice vrate na glavni dnevni red.
Sama mogućnost da je to ono što se doista događa stavila je u stanje pripravnosti one koji žele držati liniju crkvene strukture upravljanja i moralnog učenja.
Tema o kojoj je riječ odnosi se na 3. dio sinodske skupštine Instrumentum laborisili radni dokument, koji “poziva” Božji narod “da nadvlada statičnu viziju mjesta koja ih poreda po uzastopnim razinama ili stupnjevima prema piramidalnom modelu (tj. župa, dekanat, biskupija ili eparhija; crkvena pokrajina; biskupska konferencija ili istočna hijerarhijska struktura;
“Ovo nikada nije bila naša vizija”, navodi se u dokumentu. „Mreža odnosa i razmjena darova između Crkava uvijek je bila isprepletena kao mreža odnosa, a ne zamišljena kao linearna u obliku. Okupljeni su u vezu jedinstva kojoj je rimski prvosvećenik trajno i vidljivo načelo i temelj.”
Kao što je tijekom tjedna naglasio kardinal Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Luksemburga i generalni referent skupštine Sinode: „Crkva se od početka obraćala gradu, mjestima u kojima je živjela, vođena biskupom u bliskom odnosu. s teritorijem.”
Bilo je to u tom kontekstu Kardinal Leonardo Steiner iz Manausa, Brazil, rekao je tijekom dnevnog brifinga za tisak da su “mnoge naše žene prave ‘đakonise’” dok je tvrdio da papa Franjo “nije zatvorio pitanje” zaređenja oženjenih muškaraca na mjestima poput Amazone. Založio se za otvorenost Crkve “osluškivanju kultura i religija” kako bi se Evanđelje moglo “inkulturirati”.
Što to točno znači? Po Steinerovu mišljenju, to dopušta mogućnost da neke biskupske konferencije mogu reći da ženama đakonima i oženjenim svećenicima, na temelju kulturnih razloga, dok druge mogu reći ne. Po tom rezoniranju i sinodalni put Njemačke crkve mogao bi imati smisla, iako papa Franjo nije propustio priliku kritizirati ga, pa i izrugivati se, našalivši se jednom njemačkom biskupu u Belgiji: “Ima li katolika Crkva u Njemačkoj?”
Na pastoralno-teološkoj tribini 16. listopada pod naslovom “Međusobni odnos mjesne Crkve i sveopće Crkve” kardinal Robert F. Prevost, prefekt Biskupskog dikasterija, istaknuo je da mjesne Crkve nisu tek dijelovi veće strukture. nego utjelovljuju istinsku prisutnost Crkve Kristove, postižući jedinstvo kroz različite lokalne izričaje.
Ponavljajući tu temu, drugi sudionik foruma, Miguel de Salis Amaral, portugalski svećenik i profesor teologije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa, rekao je da su mjesne Crkve formirane “na sliku” univerzalne Crkve. Citiranje Lumen GentiumDogmatske konstitucije o Crkvi, istaknuo je da “snaga, bogatstvo svih sakramentalnih i duhovnih darova” prebiva “u svakoj mjesnoj Crkvi”.
Drugi govornik, Antonio Autiero, svećenik Napuljske biskupije, Italija, i profesor emeritus moralne teologije na Sveučilištu u Münsteru, istaknuo je kako je iskustvo Crkve “čisto lokalno”. Izrazio je potporu “službi slušanja” na razini mjesne zajednice, koja bi svojim “elementima razlučivanja” mogla davati prijedloge mjesnoj Crkvi.
Primjer lokalnih tijela koja oblikuju crkvenu politiku istaknut tijekom obrasca bilo je plenarno vijeće Australije, sazvano da odgovori na krizu seksualnog zlostavljanja u zemlji. Sastavljeno od 44 biskupa i 275 drugih članova, vijeće je ovlašteno od indulta Svete Stolice za dijalog i donošenje odluka.
U međuvremenu, unutar kongresne dvorane, došlo je do suglasnosti o potrebi isticanja “važnosti očuvanja jedinstva Crkve”, prema Paolu Ruffiniju, prefektu Dikasterija komunikacija.
Međutim, ostaje za vidjeti kako će delegati artikulirati taj konsenzus u završnom dokumentu skupštine na kraju mjeseca.
Izabrani kardinal Roberto Repole, nadbiskup Torina u Italiji, dao je naslutiti da dokument neće izražavati stajališta većine i opozicije, već prije konsenzus.
“Mi nismo parlament; tražimo glas Duha i kroz slušanje glasa naše braće. Ovdje vidim katolicitet Crkve”, rekao je.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Sinodalnost je iskustvo”, dodao je, “ali zahtijeva dubinsku analizu teoloških pitanja koja ne mogu ostati po strani.”
Andrea Gagliarducci je talijanski novinar za Catholic News Agency i vatikanski analitičar za ACI Stampa. Suradnik je Nacionalnog katoličkog registra.
