Abraham Kuyper bio je otvoren i internacionalan, ali nije imao problema s korištenjem antisemitskih klišeja. U nekim crkvama u Americi, Južnoj Koreji i Južnoj Africi on je još uvijek poznat. U svojoj zemlji, Nizozemskoj, gotovo je zaboravljen. Kako bi to spriječio, Johan Snel je napisao novu biografiju – alternativnu.
Kalvinizam je za Kuypera bio međunarodni pokret. Zbog toga je puno putovao Europom i bio povezan s cijelim svijetom. O svemu tome pisao je i kao novinar.
Većina ljudi poznaje Kuypera (1837.-1920.) kao teologa, filozofa i političara. Bio je čak i nizozemski premijer (1901.-1905.).
Ali osim svega što je radio, pisao je za svoje novine i časopis, kaže dr. Johan Snel, novi Kuyperov biograf. Nizozemski povjesničar doktorirao je nakon Kuypera kao novinar. U četvrtak brani svoju tezu na Kuyperovom Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu.
“Više od pedeset godina pisao je od devet ujutro do pola dvanaest”, priča Snel. “Kuyper je imao nevjerojatno strog raspored rada. Ako je sobarica došla minutu ranije s čajem u 11 sati, morala je čekati.”
Mnogi od njegovih članaka kasnije su objavljeni u knjigama.
Johan Snel (rođen 1961.) za sebe uvijek govori da je povjesničar koji je zalutao u novinarstvo. Piše i predaje o novinarstvu na Ede Christian University of AS (CHE). Objavio je knjige o slobodi izražavanja i novinarskim idealima. Godine 2020. objavio je knjigu o “Sedam života Abrahama Kuypera”, biografiju.
Dakle, bez sumnje, Abraham Kuyper je bio novinar. Ali on nije radio ovaj posao bez svrhe ili obveze. Za njega je to imalo politički cilj aktivirati famozne ‘male ljude’”, kaže Snel.
Tijekom ranijih dana Antirevolucionarne stranke, Kuyper je rekao Groenu van Printstereru da bi pokret cvjetao samo “kad bismo imali novine”. Samo je to moglo mobilizirati narod. Snel: “Dakle, novinarstvo je služilo političkom cilju.”
Politika je, pak, bila sredstvo za promjenu društva. “Kuyperov ideal bio je pluralizam. Branio je prava svih skupina u društvu: socijalista, katolika, Židova, a također i kalvinista. Čim si imao principe, mislio je da imaš legitimno mjesto u društvu.”
Snel ne misli da je ovaj pluralizam bio samo sredstvo za dobivanje priznanja za kalviniste. “Pročitao sam previše principijelnih članaka o tome da bih to rekao. Na primjer, serija od šesnaest članaka iz 1874. o temi: Je li pogreška kažnjiva? Njegov zaključak je vrlo liberalan, naime da je svaki pritisak ovdje beskoristan. Uvjeren sam da je Kuyper bio uvjereni pluralist.”
Kako bi objavio sve te ideje, Kuyper je promovirao slobodu izražavanja. “Vjerovao je u razmjenu ideja i načela. Za to je branio ovu slobodu do velikog kraja. Danas se rasprava o slobodi izražavanja tiče prava na vrijeđanje. To je zapravo ograničavanje slobode jer će pobijediti najjači. Kuyper to ne bi branio. Ali sve dok se radilo o idejama, sloboda je bila gotovo apsolutna.”
Bismo li ga danas nazvali novinarom?
“Da. Novinar mišljenja. Pogledao sam opis sadašnjeg Nizozemskog vijeća za novinarstvo. Ta je definicija novinara vrlo široka i Kuyper bi se u nju jako dobro uklopio.”
Koji je novinarski žanr koristio?
“To je, naravno, bio samouvjereni stil. Istraživanja pokazuju da je taj stil dominirao nizozemskim tiskom sve do sedamdesetih godina. Nakon toga informativni stil postaje vodeći.
U Kuyperovo vrijeme izvještavanje je donosilo intervjue i članke. Ali samouvjereni stil bio je onaj za Kuypera.
Imao je nekoliko žanrova. Njegovi komentari, na primjer, poznate tri zvjezdice. Bile su to polemične analize o aktualnim događajima. Ali također je pisao biblijske meditacije.”
Kuyper je bio više od samog proučavatelja novinarstva. “Tijekom mog istraživanja iznenadio sam se kad sam vidio koliko je bio u toku s aktualnim događajima. Više nego što sam prije mislio.”
Kojim je stilom pisao?
“Prije svega, koristio je vrlo figurativan jezik. Te je slike preuzeo iz svakodnevnog života. I najčešće ih je koristio samo jednom. Znamo da je ponekad pitao potrčka koju riječ da upotrijebi za neku stvar ili da provjeri termin na ulici. Njegov sin Herman jednom je rekao: Kad biste mog oca bacili s kule, razbio bi se u kipove.
Mogao se služiti i arhaičnim jezikom. Uzmite izraz “mali ljudi”. To povezujemo s Kuyperom, ali on je to preuzeo od Williama Oranskog u šesnaestom stoljeću, koji je iza sebe pokušao mobilizirati “male ljude”.
Dakle, Kuyperov stil jedinstvena je kombinacija arhaizma i govora ulice. U to vrijeme nije bilo uobičajeno da glavni urednik koristi neformalni jezik.”
U svojoj tezi pišete da Kuyper sebe nije vidio kao predstavnika kršćanskog novinarstva. Nije li onda vjerovao u kršćansko novinarstvo?
“Doista, govorio je o kršćanskom tisku. I on sam, bio je kršćanin u novinarstvu. Ali kršćansko novinarstvo nije za njega bila normativna ideja. O svojoj ideji o novinarstvu pisao je 1895. u seriji “Slobodna riječ”. Ondje kaže da autori i čitatelji dijele iste vrijednosti. I oni međusobno djeluju. Novinar, dakle, ne samo šalje, nego i sluša.
Sve novine i časopisi služe određenom skupu vrijednosti ili načela. To mogu biti kršćanska načela ili socijalistička načela.”
Kako se Kuyper informirao?
“Ne znamo to tako dobro. Nikada nismo imali evidenciju o tome koje je knjige imao i čitao. Znamo da je svaki dan dobivao nekoliko novina na kuću. Bilo je i nizozemskih i stranih novina. Također, tijekom svojih putovanja neprestano je čitao. On se temeljito dokumentirao.”
S obzirom da su Kuyperovi dani imali samo 24 sata, nije lako shvatiti kako je za sve imao vremena. Jedan od odgovora je ujednačen ritam tijekom dana. “Jutro je bilo tu za pisanje. To je činio i kad je putovao na odmor. Poslijepodne je bilo za učenje. Kad je on bio premijer, ministarsko vijeće pomaknuto je za poslijepodne jer je Kuyper još uvijek pisao ujutro. I svaki dan, bez obzira na vrijeme, hodao je dva sata. Ako je poslijepodne odradio sat i pol, navečer je odradio pola sata dodatno, tako da su dva sata bila ispunjena.”
Vrijeme ručka bilo je za obitelj. “Onda se igrao sa svojom djecom. Pokazao je, primjerice, da može podići svih svojih osmero djece odjednom. Ali je katehizirao i svoju djecu. Znamo da je kontinuirano imao intiman odnos sa svojom djecom. Iako je cijela obitelj bila strukturirana oko očevog visokog poziva.”
Više od drugih kršćanskih vođa svoga vremena, Kuyper je imao snažnu međunarodnu orijentaciju. “Kao mladić, često je posjećivao London. Tamo su ga upoznali s premijerom Gladstoneom, kršćanskim liberalom koji je postao Kuyperov politički heroj. Ali nakon Burskog rata nikada više nije bio u Engleskoj.”
Nakon Londona upoznao je Pariz. A kad se Berlin pojavio u doba Njemačkog carstva, otišao je i on tamo. Posjetio je čak i New York. “Posjetio je velike svjetske gradove u njihovoj slavi. Također je jako volio svjetske izložbe. Tamo je vidio nova otkrića i tehnike.”
Tijekom svojih prvih posjeta Londonu kupio je sabrana djela Edmunda Burkea. “Pročitao je to kad je bio prikovan za krevet od gripe 1873. Tamo je otkrio da je kalvinizam međunarodni pokret. I taj je kalvinizam bio motor anglosaksonske povijesti, kako u Britaniji tako iu Americi. Nizozemska je bila samo dio tog međunarodnog pokreta.”
Bila je to nova perspektiva unutar antirevolucionarnih krugova u kojima je Kuyper živio. “Prvo, međunarodna orijentacija nije bila tako uobičajena tih dana. Groen van Printsterer gledao je u Njemačku i također u Francusku. Kuyper je imao gađenje prema Francuskoj zbog njezina liberalizma. Mnogo je više volio anglosaksonski svijet.”
Je li i sam imao međunarodni utjecaj?
“Vrlo ograničeno. Nizozemska nije bila važna zemlja. U Haagu nije bilo puno dopisnika. Kad je Kuyper bio premijer, privukao je određeni publicitet zbog Burskog rata i njegovih pokušaja posredovanja.
Iako nije volio Francusku, bio je vrlo otvoren prema dopisnicima iz Pariza. Otkrio sam da je to učinio vrlo strateški jer je znao da je Pariz tih dana bio središte svijeta tiska. Sve što je tamo tiskano sutradan je čitano i često objavljivano u anglosaksonskom svijetu.”
Sa stranim dopisnicima Kuyper je razgovarao na francuskom, engleskom ili njemačkom jeziku. “Bio je lingvistički fenomen. Francuski, govorio je i pisao tečno. I vrlo je pun slika. Njegov engleski i njemački bili su na nižoj razini, ali još uvijek vrlo visokoj. Pisma bogoslovima, napisao je na latinskom. Židove u Odesi impresionirao je hebrejskim. Ali kad je u Ateni pokušao s klasičnim grčkim jezikom, oni to nisu mogli razumjeti.”
Govoreći o hebrejskom: Kuyper se često žalio na mnogo Židova u nizozemskom tisku. Kakav je bio njegov stav prema njima?
“Vrlo mješovito. Nizozemski učenjak Kuypera prof. George Harinck ovo je najbolje opisao kao gorko-slatko. Bez problema je koristio antisemitske klišeje, na primjer, da su Židovi previše dominantni u bankarstvu i tisku. S druge strane, nije sumnjao da Židovi imaju ista građanska prava kao i ostali. Čak ih je poticao da grade vlastite škole i tako dalje. A osobno se sprijateljio i sa židovskim kolegama.”
Zašto je Kuyper poznatiji i cijenjeniji u inozemstvu nego u Nizozemskoj?
“U inozemstvu ga se još sjećaju kao teologa. U vlastitoj zemlji njegova je teološka ostavština zaboravljena. Reformirane crkve više ne postoje. Kršćansko-demokratska stranka dramatično je pala. I tako dalje. Dani pillarizacije su prošli.
Ono što još uvijek privlači strance je, mislim, društvena angažiranost u njegovoj teologiji. Teologiju predstavlja kao pokretačku snagu.
Nisam proučavao Kuypera kao teolog. Moj interes je bio novinar. I Kuyper kao fenomen. Jer to je on bio.”
