Kroz razgovor i razmišljanje tijekom jedne župne kateheze o korizmenom vremenu, krizmanici župe Presvetog Trojstva u Puntu izrazili su želju da zajedničkim snagama nekome pomognu. Oni se uglavnom susreću sa slikama siromaštva u medijima, ali su se mnogi od njih po prvi put zapitali postoje li potrebiti u njihovoj blizini i ako postoje što mogu za njih učiniti – i materijalno, ali i osobno darujući svoje vrijeme.
Kako bi dublje razmišljali o ovim pitanjima prvog tjedna Korizme pozvali smo na naš susret u goste gđu Đurđicu Salvagno voditeljicu župnog Caritasa u Puntu. Ona je krizmanicima posvjedočila kako se ona uključila u karitativno djelovanje, kako je kroz služenje produbila svoju vjeru i odnos s Bogom te im je opisala kako Caritas djeluje na području župe i biskupije.
Hvalevrijedna ideja krizmanika je vrlo brzo nakon tog susreta pronašla svoj konkretan cilj, a to su bili – Prihvatilište za korisnike „Ruže sv. Franje“ i Socijalna samoposluga „Kruh Sv. Elizabete“. Obje stvarnosti koje brinu o potrebitima projekti su Franjevačkog Svjetovnog Reda koji djeluje u Rijeci na Trsatu.
Vidjevši velike potrebe krizmanici su predložili da se pokrene humanitarnu akciju na razini župe pod nazivom „Moje malo nekom znači puno“ u želji da za ovu ideju o pomaganju oduševimo svu djecu koja dolaze na župnu katehezu, kao i sve župljane te tako zajedničkim snagama skupimo materijalnu pomoć u obliku namirnica i higijenskih potrepština koje uvijek svima dobro dođu.
Kroz 3 tjedna djeca svih uzrasta zajedno sa svojim roditeljima marljivo su donosili potrepštine, a svi ostali župljani su svakodnevno donosili i ostavljali svoj doprinos u Crkvi te smo na kraju skupili 2 kombija namirnica.
U subotu 16. 03. 2024. došao je dan kada su krizmanici u pratnji nekoliko roditelja i s. Marije Dijane Mlinarić krenuli prema Rijeci u želju da predaju svoju donaciju te ujedno volontiraju te na taj način daruju svoje slobodno vrijeme. Iako odlazak uopće nije bio obavezan odazvali su sve svi krizmanici.
Prva lokacija bilo je Prihvatilište za korisnike „Ruže sv. Franje“ u kojem utočište pronalaze beskućnici. Tamo nas je dočekalo dvoje korisnika i tajnica Doli. Krizmanici su imali priliku porazgovarati s korisnicima i vidjeti prostorije. Upoznali su se s njihovim teškim pričama koje su ih ganule, ali ih je ganula i gostoljubivost i srdačnost tih ljudi.
Nakon druženja i razgovora uputili smo se prema Socijalnoj samoposluzi gdje su nas dočekale Elida i Marija iz Franjevačkog Svjetovnog Reda te nekoliko potrebitih obitelji koje su čekale dodjelu pomoći.
Uslijedio je iskrcaj donacije, razvrstavanje i popisivanje svih namirnica i podjela pomoći potrebitima. Vidjeti stare i nemoćne, vidjeti djecu i roditelje koji dolaze jer ne mogu i nemaju…dotaklo je baš svakog od njih.
Svi krizmanici marljivo su radili što god je trebalo i na kraju smo se pomolili i Bogu zahvalili na svim ovim iskustvima.
Kad je volontiranje završilo planirali smo se uputiti svojim kućama, ali jedan tata je odlučio sve krizmanike počastiti ručkom u McDonaldsu. Ovo je bilo potpuno neočekivano, ali svima na veliku radost. I tu smo imali priliku malo porazgovarati, podijeliti svoje dojmove kojih je bilo puno – počevši od novih spoznaja, iskustava, ganuća, ali i velike radosti, jednog dobrog unutarnjeg osjećaja, ali i činjenice da im skoro uopće nije palo na pamet da koriste mobitel.
Krizmanici su ujedno shvatili kako je velika snaga i utjecaj dobra koje zajedno naprave te kako je Crkva puno šira, dublja i veća stvarnost od one koju oni zamišljaju. I bilo im je jako drago što su svi u Puntu, za promjenu, pohvalili djelovanje mladih jer obično se o mladima govori uglavnom u negativnom kontekstu.
Ova akcija je nadišla i planove i očekivanja i oduševila sve…a to je baš jedno veliko Božje djelo. Krizmanici su imali otvorena srca Božjem Duhu i On je sve vodio, povezivao, otvarao i usmjeravao.
Hvala našem župniku koji je sve podržao, svim roditeljima, djeci i župljanima koji su se velikodušno odazvali, hvala Caritasu biskupije Krk koji nam je posudio kombi za prijevoz krizmanika i pomoći, roditeljima koji su vozili i pomagali u organizaciji, ekipi djelatnika i volontera i Prihvatilišta i Socijalne samoposluge s kojima smo sve dogovorili i ostvarili.
Nadamo se da će ova iskustva ostati u srcima krizmanika i potaknuti nova dobra djela jer mi smo Isusova produžena ruka, mi smo Crkva pozvana imati oko i srce za svog bližnjeg.
s. Marija Dijana Mlinarić
