Direktor našeg uredništva osvrće se na 11. obljetnicu izbora pape Franje za papinstvo i njegove stalne pozive da svijet slijedi put milosrđa i mira.
Autor Andrea Tornielli
U zaglušujućoj tišini diplomacije, u krajoliku obilježenom sve očiglednijim nedostatkom političke inicijative i vodstva sposobnog kladiti se na mir, dok je svijet započeo ludu utrku ponovnog naoružavanja, izdvajajući iznose koji bi bili dovoljni da se dvostruko više osigura osnovna zdravstvena skrb za sve stanovnike Zemlje i značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova, usamljeni glas pape Franje nastavlja moliti da se oružje ušutka i poziva na hrabrost za njegovanje putova mira.
Papa nastavlja pozivati na prekid vatre u Svetoj zemlji, gdje je nakon nemilosrdnog masakra koji su 7. listopada izveli teroristi Hamasa uslijedio tragični pokolj koji se i dalje događa u Gazi.
I dalje poziva da utihne oružje u tragičnom ratu koji je buknuo u srcu kršćanske Europe, u Ukrajini razrušenoj i mučeničkom bombardiranjem agresorske ruske vojske.
On nastavlja zazivati mir u drugim dijelovima svijeta gdje se sukobi vode neizrecivim nasiljem, zaboravljeni sukobi koji čine sve veće dijelove globalnog sukoba.
Rimski biskup ulazi u dvanaestu godinu svog pontifikata u mračnom trenutku, sa sudbinom čovječanstva na milosti i nemilosti vladara nesposobnih procijeniti posljedice svojih odluka, koji kao da se prepuštaju neizbježnosti rata.
Jasno i realno kaže da je “jači onaj tko vidi situaciju, tko misli na narod”, odnosno “tko ima hrabrosti pregovarati”, jer “pregovarati je hrabra riječ”, od koje ne treba srami se.
Papa Franjo, izazivajući nerazumijevanje bliskih i daljih, nastavlja stavljati svetost života u središte pozornosti, izražavajući blizinu nevinim žrtvama i osuđujući prljave ekonomske interese koji pokreću konce ratova zaogrnutih licemjerjem.
Brzi pogled na ovih posljednjih jedanaest godina povijesti razjašnjava proročansku vrijednost Petrova glasa. Uzbuna, prvi put dignuta prije dva desetljeća, o trećem svjetskom ratu koji se vodi po komadima.
Socijalna enciklika Laudato si’ (2015) pokazao je kako su klimatske promjene, migracije, ratovi i ekonomija koja ubija međusobno povezani fenomeni koji se mogu rješavati samo kroz globalnu perspektivu.
Velika enciklika o ljudskom bratstvu (Fratelli tutti2020.) ukazao je put ka izgradnji novog svijeta utemeljenog na bratstvu, ponovno uklanjajući svaki izgovor za zlouporabu Božjeg imena za opravdavanje terorizma, mržnje i nasilja.
Tu je i stalno upućivanje u njegovu učiteljstvu na milosrđe, koje tka čitavo tkivo misionarskog pontifikata.
U sekulariziranim, “tekućim” društvima koja nemaju određene temelje, ništa se ne može uzeti zdravo za gotovo, a evangelizacija – poučava papa Franjo – počinje iznova od bitnih, kako se čita u Evangelii gaudium (2013.): “Ponovno smo otkrili temeljnu ulogu prve navještaje ili kerigme, koja treba biti središte svih evangelizacijskih aktivnosti i svih nastojanja oko obnove Crkve… Središnje mjesto kerigme poziva na naglašavanje onih elemenata koji su danas najpotrebniji. : mora izražavati Božju spasonosnu ljubav koja prethodi svakoj moralnoj i vjerskoj obvezi s naše strane; ne treba nametati istinu nego pozivati na slobodu; treba biti obilježen radošću, ohrabrenjem, živošću i skladnom ravnotežom koja neće svesti propovijedanje na nekoliko doktrina koje su ponekad više filozofske nego evanđeoske. Sve to zahtijeva od evangelizatora određene stavove koji potiču otvorenost prema poruci: pristupačnost, spremnost na dijalog, strpljivost, toplinu i dobrodošlicu koja ne osuđuje.”
Svjedočanstvo milosrđa stoga predstavlja temeljni element ove “spasonosne Božje ljubavi” koja je “pre moralne i vjerske obveze”.
Drugim riječima, oni koji još nisu došli u dodir s kršćanskom stvarnošću, kako je već lucidno primijetio papa Benedikt XVI. u svibnju 2010., teško da će biti zatečeni i fascinirani afirmacijom normi i moralnih obveza, inzistiranjem na zabranama, pedantnim popisima grijeha, osudama ili nostalgičnim pozivanjem na vrijednosti prošlosti.
U ishodištu dobrodošlice, blizine, nježnosti i pratnje, u ishodištu kršćanske zajednice sposobne zagrliti i slušati, nalazi se odjek proživljenog milosrđa kojemu se – unatoč tisućama ograničenja i neuspjeha – želi vratiti. .
Čitamo li ovim očima Papine geste, čak i one koje su kod nekih izazvale iste sablažnjive reakcije koje su Isusove geste izazvale prije dvije tisuće godina, otkriva se njihova duboka evangelizacijska i misionarska snaga.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
