U novom intervjuu za Vatican News, jeruzalemski latinski patrijarh ponavlja svoj apel za trenutni prekid vatre u Gazi, pozivajući obje strane na kompromise.
Autori Federico Piana i Joseph Tulloch
“Primirje u Gazi je hitnije nego ikad.”
To je najnoviji apel za mir koji je uputio kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jeruzalema.
Govoreći za Vatican News, Federica Pianu, patrijarh Pizzaballa je naglasio da je prekid vatre moguć: “Sve što nedostaje je volja da se to dogodi.”
Tijekom intervjua Patrijarh se također dotaknuo “krhke” situacije kršćana u Gazi i uloge koju bi Crkva mogla imati u mirovnim pregovorima.
Sljedeći prijepis malo je uređen radi jasnoće.
Patrijarh Pizzaballa: Ovo nije prvi put da pozivamo na prekid vatre i kraj svih borbi u Gazi; to kontinuirano činimo od listopada, zajedno s mnogim drugim vjerskim autoritetima, a ponajprije Svetim Ocem. Naš posljednji apel dolazi upravo zato što smo u kontaktu s našim stanovništvom u Gazi; svjesni smo kako je situacija svakim danom sve strašnija.
P: Zašto mislite da je prekid vatre u Gazi moguć?
Elementi za mogući prekid vatre uvijek su postojali; sve što nedostaje je volja da se to ostvari. Zahtijeva da obje strane imaju spremnost na postizanje kompromisa, jer je jasno da će kompromise morati činiti obje strane. Čini mi se da je u ovom trenutku, jer se bliži ramazan, a i zato što je nakon pet mjeseci očigledan umor od situacije, sazrelo vrijeme da krenemo drugim putem.
P: Nedavno su stigle vijesti iz Gaze koje su potresle svijet: ovaj pokolj koji se dogodio dok su ljudi čekali u redu za humanitarnu pomoć. Kako ste se osjećali kada ste čuli ovu vijest? Što nam još možete reći o onome što se događa u Gazi?
Moja je reakcija, kao i kod svih ostalih, bila velika užasnutost. Užasnutost zbog kaosa u koji je zapao cijeli pojas Gaze i užasnutost zbog gladi koja je zavladala, posebno na sjeveru pojasa. Osobno znam da je dostava hrane i plina na traku sve teža, kao što su te slike pokazale. Primjerice, kršćani na Stripu kuhaju samo jednom do dva puta tjedno, a ono što skuhaju mora trajati cijeli tjedan. Ovo pokazuje u kakvoj smo situaciji.
Vode je malo, a ono što je dostupno nije čisto, pa je, čak i iz perspektive bolesti, situacija sve osjetljivija. Nedostaju i lijekovi; praktički sve nedostaje. Mislim da je svima jasno da ovako više ne možemo. Vidio sam da su počeli izbacivati padobrane s paketima s hranom, ali treba naći druga koordiniranija, sustavnija rješenja jer, ako ovako nastavimo, bit će jednostavno kaos nad kaosom.
P: Kako mjesna Crkva, koju ste upravo spomenuli, reagira na situaciju? Kakav je osjećaj iz perspektive vjere: ima li nade ili nema?
Uvijek ima nade; uvijek postoji želja da se to završi, nada da se možemo vratiti što normalnijem životu, iako moram reći da su to sve na kušnji. Ali postoji vjera.
Vidim da se zajednica u Gazi moli, ima vjere i iznad svega se pokušava organizirati, kako bi se održala, ali i kako bi pomogla susjednim skupinama. Sve dok postoji želja da se nešto napravi, organizira, pomogne, nije sve izgubljeno.
P: Kakvu ulogu Crkva ima u diplomatskim pregovorima? Ima li prostora da intervenira u ovu pomalo složenu međunarodnu situaciju i na neki način utječe?
Ne znam može li Crkva igrati tu ulogu, jer su to tako velike, složene situacije u kojima je bitna dinamika moći, a Crkva nema trenutnu moć. No, mogu reći da je Crkva vrlo prisutna u svim komunikacijskim kanalima, sa svim stranama, sa zadaćom da omogući razumijevanje među različitim stranama.
P: Osobno, s obzirom na ovu složenu, bolnu i tešku situaciju, mislite li da postoji mogućnost za pozitivan ishod ili ste pesimističniji?
Kratkoročno, mislim da ova situacija neće donijeti ništa pozitivno. Ali jedno sigurno znam je da nakon ove krize, koja je najozbiljnija u posljednjih 70-80 godina, nitko više neće biti spreman prihvatiti privremena rješenja, ni Izraelci ni Palestinci.
Dakle, ova vrlo ozbiljna kriza očito će natjerati – dinamikom koju će trebati definirati, a koja sigurno neće biti trenutna – sve na pronalaženje dugoročno stabilnih rješenja za izraelsko-palestinski sukob, koji je već odnio previše života tijekom godine.
P: Dakle, da zaključimo: ima li nade za rješenje s dvije države?
Ne znam hoćemo li vidjeti dvodržavno rješenje: možda će to biti dvije države ili neko drugo rješenje, jer dvodržavno rješenje neće biti lako, iako se objektivno čini kao jedino moguće.
Ali jasno je da se moraju pronaći rješenja koja jamče stabilnost, slobodu i dostojanstvo i Palestincima i Izraelcima.
Izbjeglice smještene u župi Svete obitelji u Gazi
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
