Njihova bračna ljubav bila je tolika da je u jednoj povelji kojom je Henrik potvrdio osnivanje samostana benediktinki u Kaufungenu (Hessen) napisano kako su njih dvoje bili jedno u jednome tijelu. Ipak, njihova bračna ljubav nije bila okrunjena porodom, te je Henrik odlučio Krista i njegovu Crkvu učiniti baštinikom.
Kunigunda se rodila oko 975., kao kći grofa Siegfrieda, osnivača Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i pobožnoj obitelji.
Željela je stupiti u samostan i svoj život posvetiti Svevišnjemu, ali se po želji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno s Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepših bavarskih i njemačkih gradova, te u osnivanju tamošnje biskupije 1007. Kad se Njemačko Carstvo stalo širiti prema Istoku, uočio je važnost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemački car, a Bamberg mu je postao omiljeno obitavalište. Sa svojom ženom Kunigundom odlučio je povećati i uljepšati taj grad, koji je po njima postao naročito slavan. Njihov se lik još i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Možda je, najljepša od tih umjetnina, baš ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, žezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva životna družica Kunigunda. U desnoj ruci drži model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonijela gradnji crkava.
Zajedno s Henrikom, 1014. u Rimu je primila carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII. Mudra i izobražena žena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost. Cijelim svojim bićem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.
Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda kako su oni željeli u braku živjeti u djevičanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je ipak da taj bračni par jedno drugome na putu prema Bogu nisu bili zapreka već most, a to je još važnije nego da su živjeli u djevičanstvu.
Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025. Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjajnu carsku odoru, odjenula redovničku, da se sva posveti službi Bogu. Živjela je skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvećena molitvama i radu 15 godina.
Preminula je u Kaufungenu na današnji dan, 3. ožujka 1040., a pokopana je kraj supruga u bamberskoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je proglasio papa Inocent III., 1200. Grad Bamberg još ih i danas vrlo svečano slavi, a ona je zaštitnica je Luksemburga i biskupije Bamberg. Njezino ime dolazi iz starog njemačkog jezika, a znači: ona koja se bori za pleme.
J.P., KT
