Duhovne vježbe za svećenike, koje su u župi i samostanu sv. Marka Evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini započele u nedjelju, 18. veljače 2024. zazivom Duha Svetoga, završene su u četvrtak, 22. veljače misnim slavljem i Te Deumom.
Predvoditelj vlč. Tomislav Karavidović, župnik Župe sv. Mateja Evanđelista u Garčinu kod Slavonskog Broda u svojim je nagovorima s puno žara govorio o iskustvu vjere, molitve i pouzdanja u Boga kroz likove iz Staroga zavjeta: Tobije, Estere, Judite i Joba promišljajući kako ih kao svećenici mogu nasljedovati u svojoj službi, kako Riječ Božju živjeti i propovijedati u svome životu.
Posvijestio je kako su sve četiri te knjige protkane molitvom, predanjem i pouzdanjem u Gospodina. Svećenike je podsjetio kako Gospodin računa na svakoga od njih, da su instrument Božji, medij po kojem Bog djeluje u ovome svijetu.
Ukazao je na stvarnosti koje obilježavaju njih kao ljude i kao svećenike.
„Prva stvarnost je da naše biće obilježava naše svećeništvo, redovništvo, koje mora proizlaziti, kako smo slušali i u Tobiji i u Esteri i Jobu, iz duboke povezanosti sa Gospodinom iz molitve. Pozvani smo moliti, a onda djelovati, nešto činiti da to bude blagoslovljeno uz Božju milost i prisutnost. Drugo, nas svećenike obilježava naša relacija, odnos kako u zajednici s braćom tako i u narodu koji nam je povjeren, a posebno je bitna naša relacija – odnos prema Gospodinu. Treća stvarnost je da nas Bog treba, mi smo mu nužni, ne može bez nas djelovati, spasiti narod. Nužna mu je naša prisutnost, akcija. Nas svećenike obilježava naš identitet, naša upućenost narodu. Mi im donosimo Božju prisutnost, blagoslov…“, neke su od poruka predvoditelja Karavidovića posljednjeg dana duhovnih vježbi.
Predvoditelj je zaključio da su kao svećenici pozvani „postojano moliti pred Gospodinom, otvoriti mu srce i uši da im može u tišini odgovoriti, upućivati ih i voditi u njihovoj službi i životu“.
Uz prigodan dar, uime svećenika predvoditelju je zahvalio mons. Pero Zeba, umirovljenik svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u Bijelo Brdo.
Kako su mu to bile prve duhovne vježbe koje je predvodio zahvalio je voditelj Karavidović gvardijanu na pozivu naglasivši kako je Plehan „doista oaza mira i mjesto tako nam svima u u ovom užurbanom svijetu potrebne tišine“.
Gvardijan fra Anto zahvalio je predvoditelju kao i svećenicima – njih dvadesetak, koji su sudjelovali na duhovnim vježbama, naglasivši da je i taj događaj potvrda da „Plehan postaje vjersko kulturno središte toga dijela Bosanske Posavine, kako je to bio prije Domovinskog rata, snaga koja daje svećenicima toga područja ljepotu za svoj život da ustraju i ostanu vjerni Gospodinu i šire mir i dobro“.
Zahvalio je i svojim suradnicima koji su u sve dane bili svećenicima na raspolaganju u okrijepi i svemu da im boravak na Plehanu bude ugodan; tajniku Ivici Blaževiću te suradnicima Miji Jerkoviću, Olgici Cerović i Ankici Oroz. (kta/b.l.)
