Objavljeno
Jednog dana, nadam se uskoro, dijete će u knjizi iz povijesti čitati o gladi iz prošlosti kad su u svijetu obilja milijuni ljudi ipak umirali od gladi iz godine u godinu. Poput nas kada prvi put čitamo o ropstvu ili holokaustu, i oni će biti ogorčeni. Ne vjerujući postavljat će pitanja: Kako one civilizacije koje su poslale ljude na Mjesec i izumile računala nisu mogle riješiti ovaj problem? Kako je globalna zajednica koja je proizvodila više nego dovoljno hrane za sve uopće mogla dopustiti da se to dogodi? Zar su čekali da se otkrije lijek za glad? Zar im nije bilo stalo?
Zatim će pročitati inspirativni dio o generaciji koja je konačno jednom zauvijek pobijedila glad – barem onu zbog koje ljudi umiru. Naučit će o pokretu koji je odigrao ključnu ulogu u zaustavljanju gladi djece tako da svako dijete na ovom svijetu ima priliku pojesti dnevni obrok u školi. Kako obitelj uopće može napredovati ako su djeca bez hrane i pristupa barem osnovnom obrazovanju?
Ovo nije samo pusta želja. Na temelju toga koliko danas košta, da za 2,4 milijuna najsiromašnije djece svijeta u 18 zemalja osiguramo dnevni obrok u mjestu školovanja, možemo otprilike izračunati ukupan iznos koji je danas potreban za prehranu sve djece u svijetu koja su gladna. Procjenjuje se da je takve djece oko 140 milijuna, a gotovo polovica nije upisana u školu.
Svaki izračun ove ‘globalne cijene svakodnevnih školskih obroka’ za najugroženiju djecu može biti samo opća procjena, ali čak i takva, odmah navodi na razmišljanje i neugodne usporedbe.
Na primjer, iznos koji svake godine potrošimo na naše kućne ljubimce, samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, daleko je veći od brojke potrebne kako bi se osiguralo da svako dijete svaki dan može pojesti obrok u školi. Isto vrijedi i za ono što se godišnje potroši na kupnju luksuznih jahti u SAD-u. Postoje mnoge tvrtke čiji bi globalni profit mogao višestruko pokriti potreban iznos.
Ne spominjem te činjenice zato da bi se netko osjećao krivim. Ja, na primjer, namjeravam nastaviti davati našoj voljenoj škotskoj ovčarki, Moy, hranu koja joj je potrebna da skakuće svaki dan. Moja je namjera samo osporiti općeprihvaćeni mit da je glad djece neizbježna – da je razmjer problema prevelik za rješavanje. Vrlo je jasno da nije. Kao globalna zajednica i kao pojedinci donosimo izbore i postavljamo prioritete. Činjenica da milijuni osiromašene djece danas pate bez školske prehrane rezultat je tih izbora, a ne nekog nerješivog problema izvan naše kontrole. Ne treba čekati da bi se otkrio čarobni lijek za dječju glad.
Srećom, mnogi pojedinci odlučuju nešto poduzeti u vezi s ovim problemom. Među njima, pokret ljudi radi zajedno kako bi omogućili da više od 2,4 milijuna djece svaki dan dobiva hranjive dnevne obroke u svojim školama. To su Marijini obroci, a većina ljudi koji su uključeni manje su zainteresirani za velike brojke, već se odlučuju usredotočiti na neke vrlo male:
11 centi – prosječna cijena za jedan od naših obroka. 22,00 €– trošak da se djetetu osiguraju obroci tijekom cijele školske godine.
Ove brojke nam govore da svi možemo učiniti nešto. Umjesto da jednostavno odmahujemo glavom i upiremo prstom u vlade i multinacionalne kompanije i vlasnike škotskih ovčara – možemo odabrati da sami nešto poduzmemo i učinimo „nešto malo“ poput mladih ljudi koji pohađaju školu Two Hills Mennonite School u Kanadi. Svako Valentinovo organiziraju prikupljanje donacija ‘Candygram’ za pomoć Marijinim obrocima, prodajući slatkiše kako bi prikupili novac da nahrane što više djece. Jedan od njihovih učitelja objasnio je:
„Moji su učenici rekli da su blagoslovljeni s toliko toga, dok drugi imaju tako malo, pa žele pomoći. Oni vole Marijine obroke jer vide da je i njihov mali doprinos vidljiv i pomaže gladnoj djeci.”
Lucia Höfer nedavno je proslavu svog 18. rođendana posvetila našem radu tako što je vozila bicikl od Düsseldorfa do Mannheima pet dana i na taj način prikupila dovoljno sredstava da osigura obroke za 626 djece tijekom cijele školske godine. Barborka, mlada djevojka s Downovim sindromom iz Slovačke, slika slike koje prodaje i prikuplja novac za Marijine obroke. Od 2020. prodajom svojih umjetnina i doniranjem prihoda osigurala je da 1400 djece može dobiti obroke koji će im promijeniti život tijekom cijele školske godine.
Barborkina majka nam je rekla: „Potaknula nas je činjenica da je dovoljno samo malo da se spase životi djece u najsiromašnijim zemljama.” To potiče i inspirira ljude, vrlo često mlade ljude, diljem svijeta.
U pokretu postoji i mnoštvo ljudi koji nikada ne prikupljaju sredstva ili doniraju novac, ali unatoč tome daju neprocjenjiv doprinos. Svaki dan deseci tisuća volontera, koji žive u siromašnim zajednicama u kojima se poslužuju obroci, odvajaju svoje vrijeme za kuhanje i posluživanje hrane (koja se, gdje god je to moguće, nabavlja lokalno kako bi podržali proizvođače i lokalno gospodarstvo). Njihov doprinos , koji je još veći s obzirom na svakodnevne borbe s kojima se mnogi od njih suočavaju , u središtu je ovog snažnog pokreta i njegovog nezaustavljivog zamaha.
„Volontiranje mi je važno. Osjećam se sretnom kada vidim da su djeca sretna, zdrava i bez izostanka pohađaju školu zbog obroka koji se poslužuju,” kaže Maureen koja od 2018. volontira poslužujući obroke u svojoj lokalnoj školi u Keniji. „Imam vrlo važnu ulogu u životu ove djece jer će im obrok u školi omogućiti završetak školovanja i samostalnost u budućnosti.”
To je san svih koji se pridružuju pokretu Marijini obroci , budućnost koja djecu i zajednice, vidi obrazovane, oslobođene siromaštva i ovisnosti o pomoći drugih. Ovo nije samo san za budućnost. Stvarnost svakodnevnih obroka u školi već sada mijenja neke od najsiromašnijih, najranjivijih zajednica na svijetu. Pokret Marijini obroci raste jer patnja gladne djece postoji danas, sada, kao i mogućnost da im svatko od nas pomogne. Danas, sada.
Nadam se da bi postupci svih ovih pojedinaca diljem svijeta mogli postati početno poglavlje u priči koju će ta djeca jednog dana čitati u povijesnim knjigama, priči koja nadilazi jednu organizaciju koja se zove Marijini obroci, priči koja bi se mogla nazvati ‘ Nulta stopa gladi – kako se to dogodilo.’