Biskup Paolo Bizzeti, bivši apostolski vikar Anatolije, govori za Vatican News o Papinom predstojećem apostolskom putovanju u Tursku, “mozaiku” različitih vjerskih zajednica.
Daniele Piccini
“U mjesecima nakon potresa radili smo rame uz rame, rušeći stare zidove podjela i pokazujući da je najdublji oblik međureligijskog dijaloga, kako je govorio papa Franjo, dijalog života, posebno u služenju siromašnima.”
Biskup Paolo Bizzeti, koji je od 2019. godine do prije samo nekoliko dana obnašao dužnost predsjednika Caritasa Turske, još uvijek njeguje tu međureligijsku suradnju kao jedno od najznačajnijih iskustava u svojim godinama u zemlji.
Biskup, koji je od 2015. do 2024. bio latinski apostolski vikar u Anatoliji, dobro poznaje regiju.
U intervjuu za Vatican News, podijelio je svoja razmišljanja i nade uoči nadolazećeg apostolskog putovanja pape Lava XIV u Tursku — posjeta koji će ga odvesti u Ankaru, Istanbul i İznik, nekad poznat kao Nikeja, na 1700. obljetnicu prvog Ekumenskog sabora.
Biskup Paolo Bizzeti u rimskim studijima Vatican Newsa
Vatican News: Od 27. do 30. studenog papa Lav XIV. krenut će na svoje prvo apostolsko putovanje. Otići će u Tursku, gdje su kršćani mala manjina. Kakvo je, po Vama, značenje za njih ovaj posjet?
Biskup Paolo Bizzeti: Osobno posjetiti stado i donijeti blizinu Dobrog Pastira — to je svrha ovih papinskih putovanja. Turska je neizmjerno važna zemlja, ne samo zbog svoje prošlosti – kršćanstvo kakvo poznajemo rođeno je u Antiohiji, na Orontu, u današnjoj Turskoj – već i zbog vitalnosti današnjeg kršćanskog života. Türkiye je neka vrsta laboratorija, gdje čak i Latinska Crkva mora biti prisutna, aktivno i ponizno.
P: Papa će također obilježiti godišnjicu Nicejskog sabora.
O: Papin posjet također je velika ekumenska prilika, a obljetnica Nikeje pomoći će oživjeti duh koji je potaknuo saborske oce: izražavanje vjere u novim terminima i kategorijama i traženje onoga što ujedinjuje, kao što je poticao papa sveti Ivan XXIII. To je zadatak koji uvijek moramo započeti iznova.
P: Kakav će vjerski krajolik susresti papa Leo po svom dolasku?
O: Turska je mozaik. Tu je politički islam, tradicionalni vjerski islam, mistična sufijska struja, alevijski pokret, agnosticizam ili neka vrsta deizma za mnoge – i onda, naravno, značajne kršćanske manjine. Međutim, katolički pastoralni rad ozbiljno je ograničen zakonima i običajima koji otežavaju izgradnju kapelica, centara za mlade ili kulturnih objekata. Sve se događa unutar nekoliko župa, uspostavljenih prije jednog stoljeća prema Ugovoru iz Lausanne.
P: 6. veljače 2023. potres jačine 7,8 stupnjeva po Richteru pogodio je granična područja između Sirije i Turske, prouzročivši, prema izvješćima, više od 50.000 žrtava. Odgovor Caritasa Türkiye, unatoč ogromnim poteškoćama, bio je masivan, predan i učinkovit. Kakvo je bilo iskustvo?
O: Vjeruje se da je stvarni broj mrtvih daleko veći, a stotine tisuća su raseljene. Bila je to golema tragedija koja je otkrila našu ljudsku slabost, a njezini učinci još uvijek teško opterećuju najsiromašnije zajednice. Za nas u Caritasu to je bila kušnja koja nas je tjerala da brzo rastemo — ne bez poteškoća i pogrešaka. Ali bili smo jako sretni što smo dali svoj doprinos, što smo surađivali s lokalnim i nacionalnim humanitarnim organizacijama, i što smo pozvani i službeno nam se zahvalili u Ankari. Prepoznati smo, što do sada nije bilo, kao organizacija koja nesebično pomaže ljudima bez razlike. Kao katolici, ponosni smo što smo dali svoj mali doprinos, dobro iskoristivši pomoć koja je velikodušno stigla sa četiri strane svijeta.
P: Ima li rad Caritasa Turske, koji pomaže i muslimanima i kršćanima bez diskriminacije, pozitivan učinak na odnose između dviju vjerskih skupina?
O: U mjesecima nakon potresa radili smo rame uz rame, rušeći stare zidove podjela i pokazujući da je najdublji oblik međureligijskog dijaloga, kako je govorio papa Franjo, dijalog života, posebno u služenju siromašnima.
P: Što mislite kakav će učinak imati Papin apostolski posjet na one koji rade za Caritas Türkiye?
O: Za sve djelatnike Caritasa bit će to lijepa prilika da se osjećaju dijelom Božjeg naroda — ujedinjeni u služenju i brizi za najugroženije, kao što su kršćani uvijek bili, slijedeći Isusa, slugu svih.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
