U prvi korizmeni petak, 16. veljače 2024. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu član Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Zvonko Martić predvodio je Euharistijsko slavlje i započeo tradicionalni niz propovijedi u korizmene petke na temu „Razgraničenja u molitvi – od konkretne molitve do specifičnog odnosa s Bogom“. Koncelebrirala su petorica svećenika.
Prije početka Svete mise uvodnu riječ uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. „Početkom studenog 2023. papa Franjo najavio je da će 2024. godina, kao priprema za jubilej 2025., biti posvećena molitvi. Godinu molitve potom je i službeno otvorio 21. siječnja ove godine, nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja na Nedjelju Božje riječi. Tom prigodom, Sveti Otac je ponovio svoju želju da 2024. bude usmjerena velikoj simfoniji molitve, a ponajprije obnavljanju želje za prebivati u Božjoj blizini, slušati ga i klanjati mu se. Na tragu odluke pape Franje, rektor sarajevske prvostolnice, preč. Marko Zubak odlučio je da ovogodišnja razmišljanja u sklopu korizmenih petaka budu posvećena temi molitve. Za svaki petak, pozvao je propovjednike, a prvi od njih je o. Zvonko Martić, karmelićanin koji boravi i djeluje u iz karmelskoj zajednici u župi sv. Mihovila arkanđela (Kamen-Šine) u Splitu“, kazao je mons. Ćosić te ocu Martiću, u ime preč. rektora Zubaka i u svoje osobno ime, kao i u ime svih prisutnih uputio riječi dobrodošlice i zahvale za dolazak i za molitveno zajedništvo!
U prigodnoj propovijedi o. Zvonko govorio je govorio o specifičnom odnosu s Bogom koju je kroz molitvu ostvarila Terezija od Isusa, a koju karmelićani zovu svojom majkom, a poznatija je kao sveta Terezija Avilska. Podsjetio je da je sv. Terezija živjela u šesnaestom stoljeću u vremenu širenja protestantizma, ali i gospodarskog razvoja rodne joj Španjolske. Kazao je da se u Crkvi dogodio prijepor između teologa i duhovnih pokreta kada je teologija preuzela i ulogu hijerarhije pa se nad cijelim Terezijinim životom nadvio mač inkvizicije koja je spalila sve knjige na narodnom jeziku. Dodao je da je Terezija svoj nauk o molitvi napisala na nagovor svojih sestara karmelićanki okupljenih u samostanskoj klauzuri svetog Josipa. Istaknuo je da s. Terezija prigodom učenja sestara molitvi i duhovnom životu postavljala gravitacijsko mjesto duše u kojoj prebiva Bog.
„Nastojala je što više imati nazočnog Boga u sebi i to je bio njezin način molitve. Bog u meni, zato je Terezijna molitva više emotivna, afektivna, osjećajna, više nego misao, više nego razmatranje. Njezino teološko utemeljenje je u Isusovim riječima: ‘Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti’. Polazeći od toga da je Bog u mojoj duši i da je nebo u mojoj duši, Terezija govori o tome kako duša mora i posjedovati određene krjeposti koje nisu samo plod molitve i plod duhovnog života, nego su najprije uvjeti i navodi ljubavi prema bližnjemu“, kazao je otac Zvonko dodajući da zatim slijedi nenavezanost stvorenja i poniznost na kojoj sve počiva.
„Znači, molitva nije jedan izoliran čin za sebe ili čin neke pobožnosti. To je oblik života koji obuhvaća sve ono što čini njezin život i duhovni život tj. sve u njemu sadržano, jer molitva je oblik tog duhovnog života u kojoj čovjek dolazi do sjedinjenja s Isusom, nastojeći što duže biti pozoran na prisutnog Boga u sebi“, kazao je o. Zvonko ističući da je za sv. Tereziju molitva „prijateljsko drugovanje gdje duša, sama samcata, često razgovara s Onim za kojeg zna da je ljubi“. „I tumačenje ove riječi uvijek počne od ovog – znati da ljubi, znati da sam ljubljen, da razgovaram s nekim i da budem svjestan tko je taj s kim ja razgovaram“, istaknuo je karmelićanin Zvonko.
„A bila je vesela, razdragana, slobodna u sebi jer je doživjela obraćanje“, rekao je o. Martić pojašnjavajući da je sv. Terezija, svjesna Kristove ljubavi, kroz obraćanje promijenila svoj život gledajući biće zvano Isus koji je toliko patnje podnio za nju. „I sam njezin duhovni put molitveni je odgovor na to što je Isus učinio za nju. A ono što je najviše učinio za nju jest da je našao njezinu dušu kao nebo u kojoj prebiva“, kazao je propovjednik ističući da je tu činjenicu lako izreći, ali nije lako iskustveno živjeti pa se pomakne Isusa gravitacijski u stranu.
„Terezija stalno sestre upozorava da je Bog toliko blizu, toliko prisutan da mu ne treba ni govoriti. I ona kaže: ne tražim od vas ništa da mu govorite, da mislite uzvišene mislite, samo ga gledajte. Gledajte ga! Krist je prisutan, gledajte ga! I iz tog pogleda uprtog u Isusa sva je molitva koja će nekad biti uz riječi, a nekad potpuno bez riječi. Znači, On je onaj koji nas je otkupio i spasio. On je Onaj s kim ja razgovaram“, kazao je o. Martić dodajući da sv. Terezija sve čini za Isusa. „Taj osobni odnos, taj odnos svijesti govori da jednostavno moramo, tragajući u sebi, ulazeći, otkriti tko smo mi. I to je Tereziju oslobodilo da je mogla poduzeti takve radikalne poteze i u Crkvi osnivajući nove, samostane, reformirajući, obnavljajući karmel i mušku i žensku stranu, iako je cijelo vrijeme mač inkvizicije visio na njom„, kazao je o. Zvonko te potaknuo sve da, po zagovoru sv. Terezije, ustraju hrabro u vršenju volje Božje i to kroz molitvu.
Prije Svete mise nazočno su sudjelovali u pobožnosti Križnog puta koji je predvodio katedralni župni vikar vlč. Štefan Marković.
Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni župni zbor uz orguljsku pratnju s. Petronile Kovačević. (kta)
