Zadovoljstvo nam je podijeliti ulomak iz knjige đakona Matthewa Newsomea “Pobožni život: moderan vodič do praktične svetosti sa sv. Franjom Saleškim” izdavač Sophia Institute Press.
Franjo Saleški o svetoj dokolici
“Ako sve činiš u ime Božje, sve ćeš činiti dobro”, piše sveti Franjo Saleški u svojoj Uvod u pobožni život“bilo da jedeš ili piješ, da li spavaš ili se odmaraš od rada, da li se baviš časnim ili niskim poslovima.” Bog zna koliko je vlasi na našim glavama i izbrojio je sve naše dane; stoga ne postoji nijedna ljudska aktivnost koja mu je nevažna, čak ni naše ležerne razonode.
Možda mislimo da su naše slobodne aktivnosti nevažne, ali dobro je i potrebno s vremena na vrijeme opustiti i svoje tijelo i um. Sveti Franjo ističe da kada bi strijelac držao svoj luk uvijek napet, luk bi izgubio oprugu i ne bi dobro funkcionirao kada je to potrebno. Naše moderno društvo veliki naglasak stavlja na rad i produktivnost. Previše Amerikanaca drži svoj luk cijelo vrijeme napet, takoreći, i postaju žrtve izgaranja. U ljudskom radu postoji vrijednost i dostojanstvo. To uči Učiteljstvo naše Crkve, osobito u enciklikama Rerum Novarum (1891) i Laborem Exercens (1981.), koju su u razmaku od jednog stoljeća napisali papa Lav XIII. i papa sveti Ivan Pavao II. To također uči Sveto pismo: “Ako tko [is] ako ne želi raditi, neka i ne jede” (2 Sol 3,10).
Ipak, Sveto pismo i Tradicija također uče da je rad (ili barem naporan rad) posljedica Pada. U početku je čovjekova zadaća bila “obrađivati i brinuti se za” vrt (Post 2,15), što je naravno uključivalo određeni napor i pažnju. Ali nakon čovjekove pobune, njegov rad postao je težak. “Prokleta zemlja zbog tebe!” Bog je rekao Adamu. “U muci ćeš jesti njegove plodove… U znoju lica svojega jest ćeš kruh” (Post 3,17.19). Ali mi nismo stvoreni za vječni rad, zato Bog naš rad blaži subotom. Treća zapovijed je “sjeti se subotnjeg dana – svetkuj ga” (Izl 20,8), podsjećajući na sedmi dan stvaranja, kada se Bog odmarao, i predviđajući vječni počinak na nebu.
Božji odmor nije besposlica. Pogledao je sve što je napravio i našao da je dobro (Post 1,31). Odmor i dokolica stvaraju prostor u našim životima za kontemplaciju. Kad je Mojsije zamolio faraona da izraelskom narodu da slobodno vrijeme od rada kako bi štovali Boga u pustinji, faraon je odgovorio dajući im više posla. “Umnoži posao ljudima, neka se bave njime, a ne prijevarnim riječima” (Izl 5,9). Kad bi ih mogao dovoljno zaokupiti, pretpostavio je faraon, ne bi imali vremena razmišljati o svom Bogu. Odvajanje vremena za slobodno vrijeme sprječava nas da od svog rada napravimo lažnog boga. Trik je u tome da iz svoje dokolice ne napravimo lažnog boga. Dokonost kralja Davida dovela ga je do požude za Bat-Šebom (2. Sam 11,1-4).
U slobodnom vremenu, kao i u svemu, sveti Franjo savjetuje umjerenost i diskreciju. Baš kao što ne bismo trebali raditi toliko da ne ostavljamo vremena za slobodno vrijeme, ne bismo se trebali opustiti toliko da zanemarimo svoj nužni rad. Zdrav raspored pronalazi odgovarajuću ravnotežu između posla, molitve, učenja i slobodnog vremena.
Ne treba spominjati da se ne bismo trebali baviti grešnim zabavama. Ali stvari kao što su “zrak i tjelovježba, vesele igre, glazba, terenski sportovi i slično”, piše sveti Franjo, “tako su nevine zabave da se samo trebaju koristiti uz običnu diskreciju, koja sve stvari ograničava na njihovo prikladno vrijeme, mjesto i stupanj.” Kakve god bile naše željene razonode, sveti Franjo upozorava da na njih ne trošimo previše vremena, da im ne pridajemo preveliku važnost ili da se previše zadubimo u njih. U biti, ne smijemo ih cijeniti iznad njihove prave vrijednosti. “Koliko god takve stvari bile dopuštene”, kaže on, “one postaju zla čim upiju srce.”
To možemo vidjeti u načinu na koji neki njeguju gotovo religioznu odanost sportu. Iako sveti Franjo kaže da su igre koje vježbaju tijelo i um hvalevrijedne, kada roditelji dopuštaju svojoj djeci da zanemaruju svoje vjerske obveze i pohađaju nogometne treninge, njihovi prioriteti postaju neispravni. Koliko ljudi ne zna imenovati dvanaest apostola, ali može lako imenovati svakog igrača svoje omiljene momčadi? Koliko vas ne razmišlja o tome da povremeno propusti misu, ali nikada ne bi ni sanjalo da će propustiti utakmicu?
Čak i hvalevrijedne razonode mogu postati opasnost za naše duše ako im pridajemo veći značaj nego što im pripada. To lako možemo vidjeti u opsjednutosti nekih ljudi sportom, no moguće je razviti nezdravu opsjednutost bilo kojom razonodom ili hobijem, bilo da se radi o čitanju romana, vrtlarstvu, igranju igrica, slušanju glazbe ili bilo čemu drugom. Ako svojim zabavama posvećujemo toliko vremena i pažnje da zanemarimo potrebne obveze, one su postale nezdrave.
Dobro je zapamtiti da smo čak iu slobodno vrijeme pozvani ljubiti Boga i služiti mu. Zato neka naša dokolica bude korisna, zdrava i Njemu ugodna.
Đakon Matthew Newsome služi kao ministar katoličkog kampusa Sveučilišta Zapadna Karolina u biskupiji Charlotte. Autor je Pobožni život: moderan vodič do praktične svetosti sa sv. Franjom Saleškim (2023), dostupno na Sophia Institute Press.
Biografija autora – Deacon Matthew Newsome
Đakon Matthew Newsome odrasli je obraćenik na katoličku vjeru. Magistrirao je teologiju na Holy Apostles Collegeu. Služi kao svećenik na Sveučilištu Zapadne Karoline iu Uredu za katehetsku formaciju u biskupiji Charlotte. Redovito piše za Glasnik katoličkih vijesti i blogove na mreži na TestEverythingBlog.com. On i njegova supruga Joannie imaju sedmero djece. Kada ne piše ili ne komunicira sa svojim studentima, Deacon Matt provodi vrijeme slikajući, planinareći i čuvajući malo stado ovaca iz baštine.
