KANON ROĐENJA KRISTOVA
Glas 1. (Katavasije – irmosi pjesama kanona))
Pjesma 1.
Irmos: Krist se rađa, slavite! Krist silazi s nebesa, iziđite mu ususret! Krist je na zemlji, zanosni budite! Pjevaj, Gospodu, sva zemljo, svi narodi radosno mu kličite, jer se proslavi!
Pripjev:
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu!
Pjesma 3.
Irmos: Sinu, od Oca prije vjekova bezgrešno rođenomu, i u posljednja vremena od Djevice bez sjemena utjelovljenomu, Kristu Bogu, uskliknimo: Ti si nam snagu podigao i svet jesi, Gospode.
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Ipakoj, glas 8.:
Pozvavši mudrace zvijezdom, nebo prinese prvine narodâ tebi, Djetetu u jaslama; ne vidjevši ni žezla ni prijestolja, začudi ih krajnje siromaštvo; jer, ima li ičeg bjednijeg od spilje i poniznijeg od povoja? No, u tome zablista bogatstvo tvog božanstva: Gospode, slava tebi.
Pjesma 4.
Irmos: Kriste – mladico iz korijena Jišajeva i cvijete koji iz njega proklija, iz Djevice si iznikao; iz slavne gore osjenjene šumom došao si i utjelovio se od neoskrvnjene nevjeste, bestjelesni Bože: Slava moći tvojoj, Gospode.
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Pjesma 5.
Irmos: Kao Bog mira i Otac milosrđa, poslao si nam Anđela velikoga savjeta koji daje mir; upućeni njime k svjetlu bogospoznanja, od noći bdijući, slavu ti pjevamo, Čovjekoljupče!
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Pjesma 6.
Irmos: Iz utrobe svoje morska neman izbaci mladića Jonu onako kako ga i proguta. Riječ koja se u Djevici nastani i utjelovi, porodi se, a uščuva ju nevinom; budući sam nepodložan truleži, sačuvao je nepovrijeđenom onu koja ga rodi.
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Kondak, glas 3.:
Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se vječiti Bog.
Ikos:
Betlehem je otvorio Eden, dođite i motrimo. U špilji smo pronašli rajsku nasladu, dođite i blagujmo! Tu se pojavi nenapojen korijen iz kojega proklija oproštenje; tu je studenac neiskopan iz kojeg nekoć David poželje piti; tu Djevica porodi Djetića, utaživši žeđ i Adama i Davida: pohitimo stoga tamo gdje nam se porodi Djetešce – predvječni Bog!
Pjesma 7.
Irmos: Mladići, pobožno odgojeni, prezreše zlu zapovijed i ne prestrašiše se osude ognja, već posred plamena stajahu i pjevahu: Blagoslovljen si, Bože otaca naših.
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Pjesma 8.
Irmos: Peć što je žarila rosom, bila je slika nadnaravnoga čuda, jer ne sažga mladiće kao ni Djevicu oganj božanstva koji siđe u njenu utrobu; stoga slaveći pjevajmo: sva stvorenja blagoslivljajte Gospoda i uzvisujte ga dovijeka.
– Slava, Gospode, svetomu rođenju tvojemu.
Pjesma 9.
Pripjev: Veličaj, dušo moja, časniju i slavniju od nebeskih četa, prečistu Djevicu Bogorodicu.
Irmos: Divno i preslavno vidim otajstvo: Špilju kao nebo, Djevicu kao kerubinsko prijestolje, jasle kao boravište u kojem leži Neobuhvatni Krist Bog. Njemu pjevajući, veličajmo ga.