Svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije, Naslovnice trebinjske katedrale, svečano je proslavljena svetom misom u 17 sati koju je predvodio don Dragan Filipović, župni vikar mostarske katedrale, u suslavlju s domaćim župnikom i biskupskim vikarom Trebinjsko-mrkanske biskupije don Antom Luburićem, župnikom Župa Gradac i Hutovo don Antom Pavlovićem, stolačkim župnikom don Gordanom Božićem, neumskim don Mladenom Šutalom, župnikom Župe Domanovići don Milom Vidićem, don Antoniom Krešićem, župnikom Župa Ravno i Trebinja te župnikom Župe sv. Tome – Mostar don Branimirom Bevandom. Liturgijsko pjevanje animirala je ženska klapa „Lakrima“ iz Mostara.
Tumačeći važnost ove svetkovine, don Dragan je u propovijedi kazao kako su „pred nama pravedni Josip i dvije vrste sna: ljudski i božanski. Josip je – kako lijepo pokazuje hrvatski prijevod – snovao, razmišljao o tome kako da Mariju „potajice otpusti“, da joj najmanje našteti, da ju ne povrijedi i preda nemilosrdnim propisima ljudske zloće. Ali se u tu ljudsku misao umiješao Bog – i ljudski san pretvorio u božanski san, oslobođen tjeskobe: „Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju.“ To je san u kojemu Bog čovjeka vraća njegovu dostojanstvu, to je začeće nezamislivoga, početak novoga, rođenje vječnosti. Tu dolazimo kada shvatimo koliko je nevjerodostojna i gruba rečenica koja se poput pripjeva – refrena čuje u modernom svijetu, kod mladih i starih, rečenica koja glasi: To je moj život, to je moje tijelo, i ja s njime činim što želim!
Slavlje Rođenja Blažene Djevice Marije govori drukčijim jezikom. Ona je na čelu onih koje je Bog izabrao, pozvao, opravdao i proslavio. U bezgrješnome začeću ona je predodređena od Gospodara života da svijetu podari vidljivost i svetost Života. Rođenjem je pozvana na suradnju u otkupiteljskome djelu, da čovjeku vrati radost i slobodu; zbog toga je opravdana, puna milosti, i proslavljena kao dionica slave svoga Sina. No, današnje slavlje očituje da je i na početku našega života bio Božji poziv, jer u Kristu smo izabrani prije postanka svijeta; u ljubavi smo posvojeni, da bismo bili sveti i neporočni. Na svijetu smo jer nas je Bog pozvao; a svrha i konačnica našega života nije smrt, nego zajedništvo s Bogom. Život nije naša svojina, nego je dar. Kad bismo ljudska traženja sveli na jedno, zacijelo bi se u središtu našlo pitanje života. I danas, kao i kroz cijelu povijest, čovjek je privučen tim otajstvom i činilo mu se toliko puta da je korak do otkrivanja njegove biti. A život izmiče, nedohvatljivo bliz, jednostavan, a ipak neshvatljivo složen. Uvijek veći od nas. Prema mnogim pitanjima možemo biti hladni, možemo ih čuti i ne čuti, proći mimo njih kao da nas se ne tiču. Samo život nije takav. Mi, kršćani, vjerom spoznajemo njegovu nedokučivost i ljepotu.
I to na jedini mogući način – po ljubavi, po životu koji je darovan. Na njega nemamo pravo, i jer ga ne možemo dati – ne smijemo ga ni oduzimati. U ovome se hramu čuje riječ Gospodara života: „Ja sam Život, izvorište vaših života.“ No, u buci koja prijeti, od koje toliko puta želimo pobjeći, glasnije odzvanja slogan: „To je moj život, to je moje tijelo, i ja s njime činim što želim.“ Istina je ipak drukčija, i zato je radosna istina: Život nije tvoj. I to je radost! Život je puno veći, neizmjeran, i Božji. I Bog, komu pripada život, koji jest život, objavljuje se kao ljubitelj čovjeka. Braćo i sestre, na kraju: Jesmo li spremni prihvatiti Božji san o čovjeku, o nama?
Onaj san koji mijenja naše planove, naše zamisli, naša očekivanja i naše zacrtane korake. Jesmo li spremni prihvatiti riječi koje ovdje čujemo u smiraju svoga bića, prepoznajući gdje je Bog progovorio u mome i tvome životu, u našemu životu? Jesmo li spremni čuvati u srcu ono što ne razumijemo ili se bojimo konačnoga razumijevanja? Jer kada odemo s ovoga mjesta, ponijet ćemo zalog promjene života. Jesmo li spremni na poslušnost koja ne odbija Božje znakove i govor Duha Svetoga, koji nam je dan, a koji ponekad zbunjuje i traži od nas i ono što se čini nemogućim? Gospa nam je pokazala kako treba vjerovati, biti spreman, poslušan i predan Bogu. Budimo prava Gospina djeca, jer se ona bezbroj puta pokazala kao prva Majka. Amen.“
(kta)
