Ministrica vanjskih poslova Konga Therese Kayikwamba Wagner i njezin kolega iz Ruande Olivier Nduhungirehe potpisali su krajem lipnja u Washingtonu Sporazum koji je konačno trebao donijeti mir u kriznu regiju istočnoga Konga. „Ljudi su bili sretni i nadali su se da će rat završiti“, kaže Idi Bandu, koordinator projekta u Caritasu Goma, u intervjuu za Katoličku novinsku agenciju (KNA). No, miru nema ni traga. Naprotiv: Bandu situaciju ondje opisuje katastrofalnom. Ubojstva, silovanja i zastrašivanja su svakodnevica. K tomu, loša je i opskrba potrebnim sirovinama i namirnicama u regiji koja je zapravo iznimno bogata traženim sirovinama. Banke su zatvorene u glavnome gradu Gomi. Zbog bijega i raseljavanja te straha od napada, polja na selu ponekad se godinama ne obrađuju.
Borba za prevlast
Razne pobunjeničke skupine ne mare za ovo. One se nastavljaju boriti za prevlast u istočnome Kongu i trenutno se bore prvenstveno protiv civilnoga stanovništva. Prema izvještaju Organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW), najpoznatija pobunjenička skupina M23, koju podržava i susjedna Ruanda, navodno je odgovorna za masovna ubojstva u blizini Nacionalnoga parka Virunga. Od 10. do 30. srpnja više od 140 ljudi pogubljeno je u najmanje 14 sela, od kojih većina pripada etničkoj skupini Hutima. „U ruralnim područjima vrijedi zakon jačega“, kaže Idi Bandu iz Caritasa. HRW se poziva na 25 svjedočanstava kao i na informacije aktivista, medicinskoga osoblja, vojnoga osoblja i Ujedinjenih naroda. Prema vlastitim izjavama, organizacije su također analizirale video zapise, fotografije i satelitske snimke. Prema podatcima Ujedinjenih naroda, broj žrtava mogao bi biti puno veći. Početkom kolovoza UN-ov Ured za ljudska prava čak je govorio o najmanje 319 ubijenih osoba.
Ruandska vojska se također bori u Kongu
Prema HRW-u, u zločine je bila umiješana i vojska Ruande, što predstavlja ozbiljno kršenje suvereniteta Demokratske Republike Kongo. Međutim, to nije novost. U prosincu je izvještaj UN-a naveo da je, između ostaloga, M23 prevezao najmanje 150 tona sirovina u Ruandu nakon što je zauzeo grad Rubayu, gdje se nalazi najveći rudnik tantala u regiji. To ne zvuči kao da postoji interes za okončanje sukoba – od tada je izbrojano gotovo 6,9 milijuna interno raseljenih osoba. Što je situacija kaotičnija, to je lakše prošvercati sirovinu. Dugogodišnji predsjednik Ruande Paul Kagame, koji je dugo bio optuživan za gušenje slobode izražavanja i slobode tiska, kao i zastrašivanje oporbe, povremeno daje oprečne izjave. Naglasio je da etnička skupina Tutsi mora biti zaštićena. Tijekom genocida 1994. godine, Hutu milicije ubile su najmanje 800 000 Tutsija i umjerenih Hutua u roku od 100 dana.
Masakri po crkvama i poljima
Kršenja ljudskih prava ne uzrokuje samo M23. U regiji su aktivni desetci naoružanih skupina. Islamistička skupina cinično nazvana „Savezničke demokratske snage“ (ADF) izvršila je krajem srpnja masakr nad najmanje 40 ljudi tijekom nedjeljne molitve u selu Komanda u pokrajini Ituri. Naoružane milicije opasne su iz još jednoga razloga: otimaju mlade ljude u svrhu prisilnoga regrutiranja, kaže Idi Bandu. Prema podatcima Amnesty Internationala, milicija Wazalendo, koja se bori uz kongoansku vojsku, također je odgovorna za ozbiljna kršenja ljudskih prava. Organizacija se poziva na očevidce koji su, između ostaloga, svjedočili masovnim silovanjima. U izvještaju se, između ostaloga, navodi: „Još jedna žena bila je vezana između dva stabla dok ju je šest Wazalenda silovalo.“ Brutalnost obiju zaraćenih strana ne poznaje granice, rekao je Tigere Chagutah, regionalni direktor za istočnu i južnu Afriku.
Nema nade za kraj nasilja. Stabilizacijsku misiju UN-a (MONUSCO) uspostavilo je Vijeće sigurnosti UN-a 2010. godine s ciljem zaštite civila od naoružanih skupina, njihova razoružavanja i obnove državne vlasti. No, unatoč ovim mjerama i Mirovnomu sporazumu, stalno se krše ljudska prava, posebice u ovome trenutku.
(kta)
