U nedjelju, 29. lipnja 2025. na svetkovinu sv. Petra i Pavla, dva tjedna nakon svećeničkog ređenja u Nizozemskoj, svoju mladu misu slavio je vlč. Dino Deltin u svom rodnom Gračišću. Tog toplog nedjeljnog jutra župna crkva Sv. Vida, Modesta i Kresencije bila je prepuna. Obitelj i rodbina, gosti i prijatelji iz Nizozemske, Kanade, Slovenije, Italije… svi su došli kako bi s radošću slavili veliko Božje djelo, uz župljane i brojne svećenike u koncelebraciji, te skladno pjevanje župnog zbora.
Tijekom cijelog misnog slavlja u crkvi je vladalo radosno i svečano ozračje, ispunjeno osjećajem zajedništva i zahvalnosti, što je u svojoj propovijedi istaknuo i sam mladomisnik.
„Srce mi je puno kao kuća! Hvala što ste došli u tako velikom broju. Vidim jako puno poznatih lica. Vidim i puno ljudi s kojima sam odrastao“, započeo je Dino svoju homiliju. „A kad se sjetim tog vremena… postavlja mi se pitanje, a pretpostavljam i vama, dragi školski kolege, tko bi pomislio da će Dino postati svećenik? I evo me danas tu, slavim mladu misu u svom rodnom Gračišću“.
Kako sam već godinama u Nizozemskoj, nisam baš naviknuo propovijedati na hrvatskom jeziku, ali jezik Crkve je univerzalan, pa se nadam da ćete me razumjeti“, naglasio je Dino popraćen blagim smijehom okupljenih vjernika.
Zahvalio je potom svima na dolasku kako bi zajedno proslavili ovaj veliki dan, kako je sam kazao: „Veliku feštu, koja nije samo moja fešta, nego je fešta svih vas, cijele župe i cijele biskupije“.
Posebno je zahvalio svojim gostima iz Nizozemske koji su ga došli poduprijeti u rodnu Hrvatsku, Istru, Gračišće. „Također, velika zahvala i barbi Toniju i teti Carol i njezinom bratu Raymondu što su došli čak iz Kanade“, te s posebnom emocijom zahvalio je na dolasku svome djedu: „Najveća zahvala mom djedu Josipu iz Deltini, koji me došao podržati unatoč svojoj starosti.“
Zahvalio je i mnogobrojnim župljanima Gračišća, zboru, župniku vlč. Bošku Čatlaku, vlč. Barteku Pawliku i župljanima Cerovlja, Boruta i Grimalde, zatim vlč. Antunu Kureloviću i župljanima Pićna i Tupljaka te vlč. Janezu Barboriču i župljanima Gologorice, Krbuna, Paza i Pazinskih Novaka, koji su više od mjesec dana pripremali ovo slavlje te omogućili da se svi gosti na kraju i okrijepe jelom i pićem kako to i priliči.
„Hvala i molite za mene! Amen.“ – rekao je Dino zaključivši svoju mladomisničku propovijed.
Pismo župljana. Na kraju misnog slavlja, u ime župljana, vlč. Dini obratila se Iris Aničić koja je sa Silvijom Klarić mladomisniku Dinu poklonila bijelu misnicu. Pismo prenosimo u cijelosti:
‘O kako volim, Gospodine, biti na pragu tvojega doma’, kazuje psalmist, uronjen u duboku čežnju za Božjom blizinom. Mladomisnik naše župe, Dino Deltin, rođen 14. lipnja 1994. od oca Marčela i majke Gracijele, kroz godine odrastanja uz Neokatekumenski put, osjetio je da ga Bog nježno poziva i zaokuplja, te je 14. lipnja, na svoj rođendan, sa svetim povjerenjem postao Božji pastir pod geslom „Da, evo me!“
Zahvala Bogu da su starije generacije naše župe doživjele tri generacije svećenika; 1947. vlč. Ivana Buršića iz Katuna Gračaškog, potom 2004. vlč. Davida Klarića iz Gračišća, da bi danas, nakon 21 godine, mi prisutni nazočili mladoj misi našega Dina, iz Deltini.
Dragi Dino! Sjećanja nam sežu od plavookog, nestašnog i dobroćudnog dječaka kojeg je majka učila moliti na materinjem i talijanskom jeziku. Danas, u toplom, pitoresknom krilu svoje župe, nastupaš kao apostol evanđeoske radosti. Veliko je Božje djelo biti svećenik jer je to dar koji se ne da ničim zaslužiti. Tvoje ređenje blagoslov je našim župljanima, najljepši je dar tvojoj obitelji te donosi radost i ushit koji dolaze samo od Boga.
No, svećenički poziv, također donosi i poteškoće, samoću, patnju koji uvijek rađaju uskrsnućem. Zato, ne boj se, prije svake molitve gaji zahvalnost, posvemašnju otvorenost Kristu te uvijek iznova, u tišini, osluškuj Gospodina. Budi svećenik po Kristovom i Marijinom srcu.
Mlada misa koju danas služiš prigoda je da mi kršćani uronimo u mladomisničko svjedočanstvo vjere, koja je uvijek prožeta ljubavlju prema Kristu i svakom čovjeku. U poslanju si u Nizozemskoj, gdje te je tamošnji puk svesrdno prihvatio, ali nikad nemoj zaboraviti svoju rodnu grudu, svoj narod i svoju župu.
‘Da evo me!’ odgovor je na Božje planove s tobom a mi ćemo, molitvom i podrškom, pomoći da ustraješ i rasteš u svećeničkom zvanju.
Tvoji župljani
Obred ljubljenja ruku. Na kraju su svi okupljeni primili mladomisnički blagoslov te je uslijedio drevni kršćanski obred ljubljenja mladomisničkih ruku, kojega je vlč. Boško kratko protumačio kao „ljubljenje Isusa Krista koji će po tim mladomisničkim rukama dijeliti svoje sakramente.“
Foto: Mirko Mihalj (Luce Divina)
