Povratak u jedanaestom stoljeću u Tranija, Italija, nekršćanska žena raspravljala je o svojim kršćanskim susjedima o Stvarna prisutnost Krista u euharistiji. Nepovjernik se podsmjehnuo na ideju i tvrdio je da je to samo komad kruha. Kako bi to dokazala svojim prijateljima, odlučila je potajno ukrasti euharistijskog domaćina i uništiti ga, kako bi pokazala da to nije ništa više od kruha.
Sljedeće je nedjelje prisustvovala misi i primila pričest, ali odmah je uzela euharistiju iz usta i sakrila je u maramicu. Odvela je Gospoda kući i nesmotreno ga bacila u tavu od ključenog ulja, namjeravajući ga pržiti kako bi ga ismijavala pred svojim prijateljima. Ali kad je euharistijski Gospodin dodirnuo vruće ulje, počeo je najjače krvariti, toliko da je krv preplavila tavu i počela teći po podu. Žena je bila prestravljena, a prijatelji su je čuli kako vrišti i došli su vidjeti čudo. Lokalni biskup bio je upozoren, došao je i s poštovanjem vratio domaćina u crkvu. Kao što možete zamisliti, žena je odmah pretvorena. Do danas, još uvijek možete vidjeti tavu, a kuća je od tada postala kapela. Uoči Nepovjernika, Isus Krist pokazao je svoju istinsku prisutnost ovoj grešnoj ženi na najčudesniji način!
Kao Sveti Ivan Vianney Rekao je: “Nema ništa tako veliko kao euharistija. Da je Bog imao nešto dragocjenije, dao bi nam ga.” Ali kao što je to, dao nam je sam. Ne samo gledati ili dodirnuti, već i konzumirati, tako da bi naše sjedinjenje s Bogom bilo fizičko i duhovno. Ali za ovaj nevjerojatan dar Kristove istinske prisutnosti da urodi plodovima u našem životu, nije dovoljno primiti ga – moramo ga primiti s vjerom i čistom savješću.
Naši spisi danas svjedoče o povezanosti euharistije, vjere i čistog srca. U prvom čitanju Bog je upravo vodio Izraelce iz Obećane zemlje, a dok čekaju u podnožju planine Sinaj, Mojsije prima deset zapovijedi. Spuštajući se s planine, on predstavlja ove zapovijedi ljudima, i kako to kaže naše prvo čitanje, “svi su odgovorili jednim glasom: učinit ćemo sve što nam je Gospodin rekao da učinimo!” Tako se Bog zaklinje u savez žrtvom, a narod obećava poslušnost njegovim zapovijedima.
Ali, nažalost, unatoč dobrim namjerama, nisu mogli zadržati zapovijedi. Tako je Bog na kraju poslao svog sina da nam oprosti naše grijehe, kao što čujemo u drugom čitanju. Ovaj oprost dolazi kroz žrtvu – konačna žrtva Kristove smrti na križu.
I kako mi sudjelovati u njegovoj žrtvi? Kroz euharistiju. Isus to izričito u evanđelju – ova euharistija koju primimo je isto tijelo koje je ponuđeno na križu, istu krv koja je prolijevala na to stablo. Ali primijetite nešto zanimljivo – Isus ne kaže da bi mu krv bila prolivena “za sve”, već “za mnoge”. Zašto? Jer oprost i spasenje koje Isus nudi zahtijeva odgovor: pokajanje i vjera.
Dakle, stavimo ove komade i nanijeli ih na euharistiju. Naša Crkva uči da euharistija oprašta sve grijehe. Ali euharistija se ne može primiti sa smrtnim grijesima na našoj duši, jer moramo biti duhovno bliski s Kristom kako bismo ga primili sakramentalno. Primanje pričesti znači da smo “u zajedništvu” s njim u našim dušama.
Upravo se u Katoličkoj crkvi u Americi događa rasprava-trebaju li političari za izbora primiti euharistiju? Pitanje je jedno od “euharistijske koherencije” – drugim riječima, ako je zajedništvo vanjski znak da živimo svoj život u sjedinjenju S Kristom, tada bi oni koji su odlučili živjeti svoj život u suprotnosti s Kristom ili neka od njegovih temeljnih učenja bili licemjerni da ga primi u nedjelju, a zatim bi ga uskratili na poslu u ponedjeljak. Ali ovo nije samo pitanje za političare – to je pitanje za sve nas.
Sveti Pavao govori o tome u 1. Korinćanima 11, kada kaže da će „tko, dakle, pojede kruh ili popi Gospodinova šalica na nedostojan način biti kriv [of profaning] Tijelo i krv Gospodnje. Neka osoba ispita sebe, pa jede kruh i piće šalice. Za sve koji jede i piju bez pronicvanja tijela jede i pije prosudbu o sebi. ” Sveti Pavao zahtijeva dvije stvari: vjera u stvarnu prisutnost (moramo „razaznati tijelo“) i čistu savjest (uspravan život).
Ako je osoba bolesna do trbuha, mora jesti samo blagu hranu poput riže i jabuka. Pojesti nešto jaka poput borovnice ili kajenske paprike može im naštetiti, iako su te namirnice hranjive za zdrave ljude. Na isti način, ako je osoba duhovno bolesna kroz smrtni grijeh, primanje euharistije nanijelo bi više štete nego koristi, jer bi bio grijeh svetogrđa da ga primi.
Želite li da euharistija urodi plodom u vašem životu? Moramo se pobrinuti da naši životi imaju “euharistijsku koherenciju”. Približavamo li se oltaru sa savješću koja se prvo očistila u ispovijedi? Primimo li ga u nedjelju samo da ga uskratimo u ponedjeljak? Ako želimo da euharistija bude dubok i istinski sjedinjenje s Bogom, mora biti popraćena vjerom u njegovu stvarnu prisutnost i pokajanje od naših grijeha.
____
Izvorno objavljeno na Križ stoji dok se svijet okreće
Foto: Josh Applegate,, Razdvojiti / PD-US
