Usred eskalacije rata u svetoj zemlji i patnje i straha koju to izaziva, otac Ivan Luke Gregory, franjevca oca skrbništva Svete zemlje, odražava se na brojne izazove koje je postavila trenutna situacija i kako nam vjera daje snagu da gledamo horizon s nadom i čak pronađemo radost usred očaja.
Otac John Luke Gregory*
Naša živa prisutnost kao franjevaca u svetoj zemlji usred sukoba, kaosa i očaja otkriva priče o otpornosti i vjeri koji blistaju kroz mrak.
Posvetili smo svoj život služenju narodu u svetoj zemlji i nastojali smo biti nepokolebljivi svjetionici nade koje proizlaze iz svjetla slavnog uskrsnuća čak i usred tekućeg rata u Gazi i današnjeg neobuzdanog nasilja koje je uključivalo Izrael i Iran.
Iako burni politički krajolik može biti neodoljiv, moje osobno iskustvo odražava duboko ukorijenjenu predanost pentekostalnim darovima Duha ljubavi, nade i mira, a sve utjelovljeno u obećanjima uskrsnuća.
Moje putovanje kao skrbnik nade počelo je mnogo prije nego što su trenutna neprijateljstva izbila. Stigao sam u Svetu zemlju sa srcem punim suosjećanja, nadahnutih Kristovim učenjima i franjevcem za prihvaćanje siromaštva, poniznosti i služenja. Ipak, kako bi čovjek mogao održati takav duh pred nasiljem koji prožima svakodnevni život?
Odgovor leži u dubokoj vjeri i razumijevanju uskrsnuća. Svakog dana svjedočimo krhkosti života. Zvukovi sirena, eksplozija i krikovi onih koji pate postali su stalna pozadina naše misije i u Svetoj zemlji i teritorijima koje služi pritvor, koji uključuju Rhodes.
Ipak, unutar ove mračne vanjske strane vidimo otpornost ljudskog duha. To su ljudi koji nas okružuju – obojene su rastrgane, djeca uplašena zvukovima rata i starješine opterećene tugom. U tim interakcijama možemo pronaći suštinu nade i ljubavi. Inspirirani smo pojedincima koji, unatoč gubitku svega, nastavljaju pomagati jedni drugima, utjelovljujući sama Kristova učenja.
Naša se služba proteže izvan duhovne skrbi; To uključuje opipljiva djela služenja, radeći sve što možemo kako bismo ujedinili ljude različitih vjera u zajedničkoj potrazi za mirom. Naše vjerovanje u davanje Duha – ideju da su ljubav i samilost krajnji darovi jedni drugima – mora biti transparentno u našim konkretnim postupcima. Čak i u najmračnijim trenucima kada očaj prijeti konzumiranju, pokušavamo prenijeti poruku da zajedništvo i ljubav mogu osvojiti mržnju i podjelu. Štoviše, sada kažem kao osobno opažanje, da moje razumijevanje uskrsnuća služi kao kamen temeljac ove nade, pamet, obećanje o životu izvan smrti nije samo teološki koncept, već i mora biti, živa stvarnost.
Svaki Uskrs, dok slavimo uskrsnuće, potičemo naše zajednice da vide izvan tuge trenutka i zamišljaju budućnost u kojoj mir vlada. Nada u uskrsnuće nije samo događaj, već i moćna pozivnica da svaki trenutak tame vidimo kao prethodnik svjetla. Držeći se dar duha znači poticanje unutarnjeg raspoloženja mira, bez obzira na vanjske okolnosti.
Tijekom naših svakodnevnih molitvi, gdje tišina postaje utočište i slušanje Božjeg glasa postaje središnja praksa, upravo u tim svetim trenucima možemo iskusiti transformaciju naših srca, jer strah ustupa mjesto vjeri, a beznađa je nježno zamijenjena hrabrošću da nastavi naprijed usred prerumljenih.
Protekli tjedan sam bio u svetoj zemlji s ovim ratom koji bjesni oko nas, rakete koje su stotinule preko samostanskog krova stotinama puta, a ipak, postala je snažna podsjetnik da radost može procvjetati čak i u očaju, a mir se može čvrsto saditi kad se njeguju djelima ljubaznosti, razumijevanja i ljubavi.
Doista, dok ratovi mogu bijesati, sjeme nade koje njegujemo cvjetat će se vjernici i tragači okupljati, potičući otporni duh vjere koji iščekivano gleda prema horizontu.
Uostalom, nada nije samo osjećaj – to je snažna akcija nastala od nepokolebljive vjere u dobrotu čovječanstva i obećanja božanske ljubavi utjelovljeno u duhu istine.
*Fr. John Luke Gregory ofm, Skrbnik Svete zemlje
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
