Na spomendan Gospe Lurdske, 11. veljače 2024. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali zajedno sa svećenicima Požeškog dekanata i vjernicima grada Požege. U pozdravnoj riječi kazao je kako je Lurd od 1858. godine postao veliko duhovno okupljalište a u drugoj polovici 19. stoljeća i u ovoj požeškoj crkvi zaživjela je posebna pobožnost prema Gospi Lurdskoj. Istaknuo je kako nam je ona svojom majčinskom brižnošću posvjedočila da želi doprijeti do svakog našeg srca kako bi bili vjerni Isusu Kristu te joj zato želimo zahvaliti i očitovati svoju odanost.
U homiliji biskup je spomenuo kako mu se nedavno jedan njegov poznanik, kad ga je posjetio u bolnici, unatoč najboljim aparatima koji su mu stavljeni na raspolaganje požalio da ga medicinske sestre baš ne vole jer mu ne posvećuju dovoljno pažnje. Biskup je upitao sudionike slavlja koja količina ljubavi je potrebna da bi bolesnik ne samo bio zadovoljan, nego i da bi ozdravio. Kazao je da nam odgovor na to pitanje daje Gospodin Isus u naviještenom evanđelju u kojem evanđelist Marko opisuje kako je on izliječio jednog gubavca koji ga je s velikim povjerenjem zamolio da ga očisti od te opake bolesti. Naglasio je da je spomenuti gubavac prepoznao Gospodina Isusa kao ljekovitu osobu upravo kroz to što voli čovjeka božanskom neizmjernom ljubavlju. Zaustaviti se, stoga, pred njim sa svojim bolestima znači povjeriti se najboljem liječniku, ustvrdio je biskup.
Podsjetivši sudionike slavlja da je danas Svjetski dan bolesnika povezan s Lurdom, gdje je Marija svojim ukazanjima maloj Bernardici potaknula i brigu za bolesnike, biskup je ustvrdio kako je ona upozorila da je jedna od najvećih rana i bolesti sebičnost ljudi jednih prema drugima, koja se očituje kao nemoć zajedničkog život u braku ili jednog naroda pokraj drugoga te se pokreću ratovi i čine mnoga druga zlodjela. Kazao je da se ta bolest čovječanstva zove grijeh i da je Bezgrješna Djevica Marija u Lurdu ukazala na put ozdravljenja, a to je vjernost njezinu Sinu Isusu Kristu najboljem liječniku ljudskog srca iz kojeg izlaze zle namisli i pretvaraju u zla djela. Drama našeg ljudskog postojanja ne odvija se izvanjski, nego u srcima i dubinama našeg bića, ustvrdio je biskup.
Podsjećajući na prvo čitanje iz Knjige Levitskog zakona, koji donosi propise kojih se valjalo držati s obzirom na gubu, najtežu zaraznu bolest onog doba, biskup je napomenuo kako je odgovor na tu bolest bila izolacija gubavaca i na taj način zaštita zdravih, a tek potom se poduzimalo nešto i s obzirom na zaražene osobe. Kazao je kako smo se prije nekoliko godina, kad je zavladala pandemija svojevrsne gube našeg doba zvane „covid 19“, mogli uvjeriti u teške posljedice izolacije na svakom pojedinom od nas i na društvo u cjelini. Kao da nismo dovoljno uzimali u obzir činjenicu da izoliranost teško pogađa bolesnike, možda čak i teže nego sama bolest, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako na bolesnika ljekovito djeluje blizina drugoga, njegova dobrota, plemenitost i ljubav, ustvrdivši da su zapravo heroji oni ljudi koji u takvim i sličnim opasnostima riskiraju vlastiti život i zdravlje samo da bi bili blizu bolesnicima. I ovom prigodom biskup im je izrekao zahvalnost što su se time uključili u civilizaciju ljubavi koju je pokrenuo Isus Krist. On nije ostavio gubavca u izolaciji koji ga je zamolio: „Ako hoćeš, možeš me očistiti“, nego mu je pružio svoju iscjeliteljsku ruku, rekavši: „Hoću, budi čist!“
Biskup je još kazao da se Isus u svom iscjeliteljskom djelu nije zaustavio samo na ozdravljenju gubavčeva tijela, nego je zahvatio u dubinu njegova duha i očistio mu srce od grijeha. Po svojim službenicima u bolnicama Crkva se slavljenjem sakramenata, molitvom i na druge duhovne načine zauzima za cjelovit pristup bolesnicima, povezuje stručno-medicinsko liječenje s duhovnim liječenjem i na taj način služi ozdravljenju čovjeka od tjelesnih i duhovnih bolesti, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da mu se pridruže u zahvalnosti Isusovoj Majci, koju s pravom nazivamo „zdravlje bolesnih“ što nam je ne samo u Lurdu, nego i u drugim mjestima objavila da želi biti pomoćnica u liječenju našeg ranjenog srca i savjesti. Kad god skrušeni kleknemo u ispovjedaonici izreći svoje grijehe dotakne nas milosrdna ljubav Isusova, ta najljekovitija Božja stvarnost prisutna među nama po služenju Crkve. Potaknuo je sudionike slavlja da još zauzetije mole jedni za druge, osobito za one koji su otvrdnuli u svojim srcima u sebičnosti i grijehu.
Preporučio im je da pročitaju poruku pape Franje za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika pod naslovom: „Nije dobro da čovjek bude sam“, u kojoj Papa podsjeća na važnu činjenicu da je Bog na vrhuncu svoga djela stvaranja stvorio čovjeka kao muško i žensko da žive u međusobnom zajedništvu koje se zove ljubav, iz kojeg se rađa i pobjeđuje život. Kazao je kako je bolesnicima osama a to je konačno smrt, najteže stanje i da je stoga od osobitog značenja prisutnost u tim trenutcima nekoga koji očituje svoju ljubav, a osobito Isus Krist Bog živi, pobjednik nad smrću, kojim prolaze kroz mrak umiranja i smrti da bi ugledali svjetlo uskrsnuća i vječnog života. Poželio je da zagovorom Isusove Majke u svim sudionicima slavlja oživi svijest da je Isus svojom ljubavlju pobijedio naše bolesti i smrt, a da u bolesnicima bude srce budno za ono najbolje što im se može dogoditi u Isusu Kristu.
Nakon popričesne molitve biskup je pozvao vjernike da upale svoje svijeće kojima će posvjedočiti da su se svrstali u Isusovu povorku svjetla i života te hodom u procesiji katedralnim Trgom s likom Gospe Lurdske iskazati joj zahvalnost, odanost i ljubav. Po povratku u Katedralu Mariji su pred njezinim likom upućeni poklici hvala i molbi, a biskup je zaključio činom povjere Isusovoj Majci. Na koncu slavlja zamolio je Blaženu Djevicu Mariju da svojom ljubavlju prati sve naše obitelji, bolesnike i one koji im služe. Zahvalio je vjernicima za sudjelovanje na proslavi Gospe Lurdske.
