U franjevačkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom, 8. i 9. veljače 2024. održani su Studijski duhovno-teološko-pastoralni dani, objavljeno je na mrežnoj stranici Svjetla riječi. Tijekom ova dva dana, prisutni su imali priliku poslušati obraćanja provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, zatim fra Ante Popovića, fra Mile Babića, fra Vilija Radmana, fra Petra Karajice, fra Zdenka Frljića i fra Stipe Kljajića. U nastavku donosimo izvješće jednog od sudionika skupa:
Vodeći se smjernicama Provincijskoga kapitula (2022. g.) i ove smo godine nastavili sa Studijskim duhovno-teološko-pastoralnim danima koji su 8. i 9. veljače 2024. godine održani u našem franjevačkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom. U svakodnevnim obvezama i ubrzanom načinu življenja članova našega provincijskog bratstva stalno se osjeća potreba duhovnog predaha, barem na jedan ili dva dana svakih nekoliko mjeseci. Ovakvi su dani između ostalog također jedna nova forma bratskog druženja i razgovora o pastoralnim i duhovnim temama, kroz koje su nam predavači i ovoga puta kratkim nagovorima aktualizirali dio naše stoljetne franjevačke karizme. Ove smo godine stali u „sjenu Kristova križa” i poput sv. Franje postavljamo sebi tako jednostavno pitanje: Gospodine, što nam je činiti? Prije 800 godina naš je Utemeljitelj dobio prekrasan odgovor – pet rana – i približio se Raspetome.
U tom je duhu fra Anto Popović, profesor s naše Franjevačke teologije, okupljenoj braći na biblijskim tekstovima predstavio misterij najveće patnje i ljubavi kroz temu „Misterij križa, nekoć i danas: Između sablazni vjernika i ludosti za umne”. Iznova smo bili potaknuti da stanemo pod križ i na poseban način doživimo euharistiju kao izvor spasenja koji nam se daruje. Za sv. Franju to je snaga i izvor za sve drugo što čini u životu. Kristova žrtva i žrtva euharistije jedna su žrtva: „Jedna je naime te ista žrtva, isti koji je tada prinio sebe na križu prikazuje se sada po služenju svećenika. Razlikuje se samo način prinošenja: U ovoj božanskoj žrtvi koja se izvršuje u Misi, sadržan je i nekrvno se žrtvuje onaj Krist koji je jedan put sama sebe na krvni način prikazao na žrtveniku križa…” (KKC 1367).
Profesor fra Mile Babić zatim je jednostavnim primjerima i razgovorom posadašnjio franjevačku antropologiju. Sveti je Franjo pokazao kako nasljedovati Krista koji nam je uvijek novi. Tek slobodan čovjek – „gol i bos” – može se uputiti za Kristom bez bježanja i odvajanja od svijeta. Iz savršenog bitka proizlazi savršena sloboda, a tek iz takve slobode može proizići savršena ljubav. Takvu je razinu osobnosti sv. Franjo dosegnu kada je primio stigme. Na put stjecanja takve osobnosti i sami smo pozvani.
Nadalje nas je fra Vili Radman, profesor, vodio u kritičkom razmišljanju o suvremenoj stvarnosti Crkve. Živimo u Crkvi koja je sveta i istovremeno Crkva grešnika (ecclesia pecatorum). Trajna zadaća je „obnova Crkve”, što uključuje i „čišćenje memorije” (LG 8). Sveti Franjo se svim srcem predao toj zadaći kad je čuo Isusove riječi s križa – Idi, obnovi i popravi moju kuću ѐ tutta in rovina.
Bolnu ranu ovog društva – siromaštvo – i franjevački pristup tom problemu prikazao nam je fra Petar Karajica. Iz vlastitog iskustva, vodeći HD „Kruh sv. Ante”, ukazao nam je na ogromne potrebe osiromašenog svijeta svuda oko nas. Statistika na lokalnoj i svjetskoj razini pokazuje bezočno bogaćenje malobrojnih i svu bijedu milijunskog broja gladnih u svijetu. Naš Serafski Otac postao je stvarni siromah da bi razumio „siromašnog Isusa” i u siromasima prepoznao Njegovo lice.
Neke crtice iz realnost svakodnevnog franjevačkog života u pastoralu iznio nam je fra Zdenko Frljić ističući kako se u neizmjernim mogućnostima društvenih mreža i komunikacije vjernici, a i članovi naše zajednice nerijetko nađu osamljeni.
Nakon svakog predavanja bila je prigoda za razgovor, razmišljanja i otvorena pitanja na sve što živimo u svakodnevici. M. p. o. provincijal fra Zdravko Dadić bratski je otvoreno govorio i odgovarao na sva pitanja kao i podupro prijedloge za dinamičniji duhovni i pastoralni rad našeg provincijskog bratstva. Ovakvi su dani prigoda za stvarni susret. Prigoda su također za razmišljanje o najbližoj realnosti koju živimo, a koja je prožeta franjevačkom karizmom živom već 800 godina.
Zahvalni smo članovima provincijskog Vijeća za duhovnost i trajnu formaciju koji su organizirali i ove dane, a pročelnik fra Stipo Kljajić najavio je i nove termine. Samostan u Visokom ima dobru infrastrukturu za ovakve višednevne susrete.
Molimo zagovor sv. Franje da naše življenje i djelovanje urode plodovima vjere i novih duhovnih zvanja za njivu Gospodnju.
(fra F. Radman)
