Tada je Isus rekao svojim učenicima: “Ako bilo koji čovjek pođe za mnom, neka uskrati sebe i uzme svoj križ i slijedi me.” – Matej 16:24
To su Isusove izazovne riječi. Skinuli su na srce i zahtijevaju odgovor. Isus nas poziva da brojimo troškove i odlučimo vrijedi li slijediti. Jesmo li spremni izdržati teškoće, patnju i bol zbog nade u vječnu slavu? Jesmo li spremni negirati vlastite želje kako bismo bili pročišćeni voljom Božjom? Jesmo li spremni slijediti kamo god Isus vodi; ukratko, Jesmo li spremni biti učenik?
Nažalost, vjerujem da bi odgovor većine moje generacije na ta pitanja bio “možda”. Mislim da to zato što vrlo često padam u isti ne -mitalni stav koji zaražava moje vršnjake. “Da, u redu, mogao bih doći” ili “Možda mogu napraviti”, dvije su uobičajene fraze koje praktično prate svaku pozivnicu. Obožavamo održavati naše mogućnosti otvorene jer bi se u svakom trenutku moglo pojaviti nešto bolje ili uzbudljivije. Borimo se da se u petak navečer obvezujemo gledati film, a kamoli velike stvari poput braka, djece ili vjere. Shvatio sam da je taj iracionalni strah od predanosti i destruktivan i velika prepreka spoznavanju, ljubavi i služenju Bogu. Bog ne želi sljedbenike, on želi odlučnost i intencionalnost.
Ključ za razumijevanje istinskog učeništva i stoga prepoznavanje iskrivljene prirode da se ne može ilustrirati Kristove riječi, “Ako bi itko mogao poći za mnom, Neka se poriče sebe… ” Čini mi se da zalaganje Kristu zahtijeva spremnost da zanemarimo ili čak odbaci naše vlastite želje. Biti njegov sljedbenik uključuje prihvaćanje koje slijedimo MuPrvi dolazi.
Često sam čuo kako je moja generacija opisana kao sebična ili egocentrična i jasno je da duh ovog doba želi da svaka pojedina osoba razmišlja za sebe, traži osobno zadovoljstvo i ispunjava vlastite snove. Ovo je teza sebičnog ponašanja, što objašnjava zašto moja generacija i dalje odlazi od Krista nevjerojatnom brzinom. Nebo daj nebo što slijedimo bilo što Budući da bi to moglo značiti podnošenje naše volje drugom. Ne sviđa nam se mnoga pravila, ali “razmislite o sebi ili činite ono što se osjeća ispravno”, jedno je pravilo koje s nestrpljenjem prihvaćamo.
Upravo ovaj mentalitet ili filozofija ilustrira zašto nas smatram, generacija ‘možda’. Mi moć Učini ovo ili mi mogao Učinite to, ali samo ako se naši vlastiti životi nastave s tim putem koji smo sami postavili. To nije ono što je Bog namjeravao i to ne može karakterizirati učenika Isusa Krista.
Svi imamo snove i svi imamo ideju o tome što mislimo da će nas usrećivati i ispuniti. Želimo biti uključeni, voljeni i slavljeni, i to je u redu. Uz to, mogućnosti zadovoljstva i zabave nikada nisu bile brojnije, a sloboda odabira je opojna. Međutim, samo kroz predanost Kristu možemo iskusiti one stvari za koje duboko čeznemo u svojim srcima. Možemo nastaviti djelovati kao generacija puna ljudi ‘ja’ i generacije koja se smanjuje od najmanjeg znaka predanosti. Ili Gospodin nudi alternativu. “Odriče se, pokupi svoj križ i slijedi me.”
Koji je tvoj odgovor?
Molim te, nemoj reći: “Možda.”
