Smrću ili, kao u slučaju Benedikta XVI. u veljači 2013. papinom ostavkom, započinje razdoblje takozvanog “sede vacante” ili “prazne (Petrove) stolice” u Svetoj Stolici i Katoličkoj Crkvi. Trajat će do izbora novog nasljednika svetog Petra, prenosi poljska Katolička informativna agencija.
U vrijeme sedisvakancije papinske se ovlasti ne prenose nikomu. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali s vrlo ograničenim ovlastima koje su propisane apostolskom konstitucijom “Universi Dominici Gregis” pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine te još nekim propisima.
Kardinalski zbor nema pravo uvoditi bilo kakve promjene u “upravljanju sveopćom Crkvom” ili donositi odluke rezervirane isključivo za papu. Međutim, potrebno je osigurati relativno normalno funkcioniranje vatikanske uprave i u razdoblju sedisvakancije.
Za vrijeme razdoblja ”sede vacante” gotovo svim čelnicima kurijalnih službi, uključujući kardinala državnog tajnika, odnosno osobu “broj dva” nakon pape, prestaje mandat. Na svojim dužnostima ostaju samo kamerlengo Katoličke Crkve (trenutno irsko-američki kardinal Kevin Farrell), veliki pokorničar odgovoran za pokoru i oproste (kardinal Angelo De Donatis), papinski vikar za Rimsku biskupiju (kardinal Bldasasare Reina) i generalni vikar Države Vatikanskog Grada i nadprezbiter bazilike svetog Petra (kardinal Mauro Gambetti). Kako bi se održale potrebne aktivnost pojedinih vatikanskih dikasterija i ureda na svojim mjestima ostaju i njihovi tajnici, to jest “broj dva” sa svojim osobljem.
Tijekom sedisvakancije Kardinalski zbor sastaje se svakodnevno na takozvanim općim kongregacijama gdje se raspravlja o formalnostima vezanim uz sprovod pape i buduću konklavu kao i o nekim hitnim aktualnim pitanjima koja se tiču sveopće Crkve.
Upravljanje “dobrima i pravima Svete Stolice” za vrijeme “sede vacante” odgovornost je “kamerlenga” Svete Rimske Crkve. U tome mu pomažu tri kardinala izvučena ždrijebom (po jedan iz svake kategorije kardinala: biskupa, svećenika i đakona) koji zajedno čine takozvanu partikularnu kongregaciju.
Odmah nakon papine smrti, kamerlengo ima zadatak to objaviti kardinalima i cijeloj Crkvi te izdati smrtovnicu. Također je zadužen zapečatiti radnu sobu i odaje pokojnika. Za vrijeme sedisvakancije preuzima upravljanje Apostolskom i Lateranskom palačom te rezidencijama u Castel Gandolfu. Kamerlengo ima značajnu ulogu u organiziranju pokopa Svetoga Oca.
Uz navedene dužnosnike na svojoj dužnosti ostaje i ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja koji je bio prisutan i na ustanovljenju smrti rimskog biskupa. On će iznutra zatvorit vrata Sikstinske kapele kada započnu konklave. Zajedno s dvojicom voditelja ceremonije, i eventualno pomagačima ili čuvarima, brine se o sudionicima tog događaja, ali i oni moraju napustiti Sikstinsku kapelu za vrijeme glasovanja. Osim toga, ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja je taj koji nakon izbora sastavlja javnobilježnički dokument o prihvaćanju izbora od strane novog pape.
Vrhovni sud Apostolske Signature i Rimska Rota ne prekidaju svoj uobičajeni proceduralni rad tijekom ”sede vacante”, a apostolski nunciji obavljaju svoje misije.
Konstitucijom “Universi Dominici Gregis” propisano je da konklave na kojima će biti izabran novi papa i čime završava “interregnum” smiju početi najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti ili odreknuća pape. Gotovo 600 godina ta tri tjedna sedisvakancije bila su rezervirana za žalovanje i oproštaj od preminulog pape te za njegov pogreb. Iznimka je bilo jedino iznenadno odreknuće Benedikta XVI. U 20. i 21. stoljeću bilo je devet vatikanskih sedisvakancija i u prosjeku su trajale 17 dana.
Sveta Stolica u razdoblju sedisvakancije mijenja svoj grb, što je vidljivo, primjerice, na njezinoj web stranici. Iz njega je uklonjena papinska tijara iznad prekriženih ključeva, a iznad njih je postavljen stilizirani baldahin – umbraculum.
Zanimljivo je dodati da je u prošlosti bilo vrlo dugih razdoblja sedisvakancije kada se kardinali okupljeni na konklavama nisu mogli dogovoriti o izboru novog pape. Na primjer, nakon smrti Klementa IV. (1265.-68.) katedra svetog Petra bila je upražnjena 2 godine, 10 mjeseci i 3 dana: od 29. studenog 1268. do 1. rujna 1271. kada je izabran Grgur X. (1271. – 1276.). “Interregnum” nakon smrti Grgura XII. (1406.-1415.) bio je nešto kraći: 2 godine, 5 mjeseci i 7 dana (4. srpnja 1415. – 11. studenoga 1417.); Klementa V. (1305. – 1314.): 2 godine, 3 mjeseca i 13 dana (20. travnja 1314. – 2. kolovoza 1316.) i Nikole IV. (1288. – 1292.): 2 godine, 3 mjeseca i 1 dan (4. travnja 1292. – 5. srpnja 1294.).
U novije vrijeme, počevši od 19. stoljeća, duljina trajanja ”sede vacante” nije prelazila nekoliko desetaka dana. Najduže razdoblje sedisvakancije trajalo je 63 dana: nakon smrti Pija VIII. (1829. -1830.) od 30. studenog 1830. do 2. veljače 1831., a i sam Pio VIII. je izabran 49 dana nakon smrti Lava XII. (1823. -1829.). Nasuprot tome, dva najkraća razdoblja – dva puta po 13 dana – bila su između pontifikata Pija IX. (1846. – 1878.) i Lava XIII. (1878. – 1903.) te Benedikta XVI. (2005. – 2013.) i Franje (2013.-2025.).
Izraz “sede vacante” ne odnosi se samo na Svetu Stolicu, već i na svaku biskupiju i drugu crkvenu teritorijalnu jedinicu koja je neko vrijeme lišena svog upravitelja. U takvom slučaju Papa često imenuje apostolskog administratora biskupije ”sede vacante”, ali to može biti i ”sede plena” kada je dijecezanski biskup živ, ali iz nekog razloga ne može obavljati svoju službu.
Dužnost kamerlenga kreirao je Grgur VII. (1073. – 1085.) umjesto ukinutog položaja rimskog arhiđakona. Prvi poznati kamerlengo po imenu bio je Petar od Clunyja u godinama 1099. – 1105. Do sredine 15. stoljeća ova dužnost nije uvijek bila povezana s dostojanstvom kardinala. Od tada su samo kardinali kamerlenzi. Do kraja papinske države 1870. godine obnašali su i dužnost njezinih guvernera.
Dva puta u povijesti dogodilo se da je sadašnji kamerlengo izabran za papu: Lav XIII. (1878.) i Pio XII. (1939.). Druga dvojica pape, Honorije III. i Aleksandar IV., također su služili kao kamerlenzi, ali obojica su to bila u godinama prije izbora.
Etimološki riječ potječe od talijanskog camerlengo, camerlingo – sudski izvršitelj.
Od 14. veljače 2019. ovu dužnost obnaša irsko-američki kardinal Kevin Farrell. Upravo je on potvrdio smrt pape Franje ujutro na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja.
Sedisvakancija završava kada novoizabrani poglavar Katoličke Crkve u konklavama potvrdi da pristaje na dužnost. Tada uprava Crkvom i Vatikanom automatski prelazi u njegove ruke.
(kta)
