Od početka je raznolikost kardinalskog zbora bila svima jasno vidljiv projekt pape Franje koji vjerojatno predstavlja i jedan od ključnih dijelova njegove crkvene ostavštine. Gotovo svake pune godine svog dvanaestogodišnjeg pontifikata papa Franjo je imenovao nove kardinale, njih 149 ukupno, donosi u svom osvrtu Katholische Nachrichten-Agentur – KNA.
Kardinali, kako je to odredio Pavao VI. 1970. godine, gube pravo glasa na konklavi kad navrše 80 godina. Sastav izbornog tijela može se stoga radikalno promijeniti unutar nekoliko godina. Kardinali dolaze i odlaze, a svatko tko želi da se nastavi njegov papinski smjer i nakon završetka njegova pontifikata mora također oblikovati krug izbornika na svoj način kako se ”visak” crkvene politike ne bi ponovno okrenuo u drugom smjeru.
Sada je došlo to vrijeme. Kardinali izbornici uskoro trebaju glasati. Ali tko će postati novi rimski biskup? Od 135 kardinala izbornika koji trenutno imaju pravo glasa, njih 108 imenovao je papa Franjo, 22 Benedikt XVI. (2015. – 2013.) i samo pet Ivan Pavao II. (1978. – 2005.). A Franjina imenovanja su posebno upečatljiva. Otišao je mnogo dalje od svojih prethodnika, kako je uvijek govorio, “na margine” sveopće Crkve odakle je i sam nekoć potekao.
Argentinski papa izostavio je tradicionalno sigurna kardinalska središta, ali je ukazao kardinalsku čast biskupima iz zemalja koje nikada nisu bile ni blizu kardinalskog šešira: Tonga umjesto Pariza, Cape Verde umjesto Venecije, Mongolija umjesto Milana. Hoće li predstavnici dosad ”perifernih” mjesnih crkava u konklavi birati kandidata iz ”starog” euro-talijanskog kruga?
Međutim, Franjino ”preusmjeravanje” ne znači da je izvjestan ishod za njegova nasljednika jer kardinali ”s margina” nisu međusobno previše povezani. Oni se susreću puno rjeđe od Europljana, a nipošto nisu svi na istoj strani kad je riječ o ”crkvenoj politici”. Često oni koji su imenovani – bilo u Svetoj Luciji, Mianmaru, Laosu ili središnjoj Africi – vide svoju titulu primarno kao zahvalnost za svoju malu ili napaćenu lokalnu Crkvu i njezina iskustva, a ne uopće kao mogućnost utjecaja na izbor pape (ili možda priliku i za njihov potencijalni izbor).
Svakako se mora uzeti u obzir da se mnogi kardinali prvo moraju međusobno upoznati: kardinal Giovanni Battista Re je dekan Kardinalskog zbora i kao takav je na čelu općih kongregacija koje se svakodnevno sastaju tijekom razdoblja „prazne (Petrove) stolice”.
Dakle, sada imamo kardinale izbornike koji su prilično neiskusni u takvim stvarima i ne poznaju se međusobno ili barem se poznaju mnogo manje nego kardinali u prethodnim desetljećima.
Od 135 kardinala izbornika s pravom glasa njih 53 dolazi iz Europe, od čega 16 iz Italije. Azija daje 23 izbornika, Latinska Amerika (uključujući Meksiko) 21, Afrika 18, Sjeverna Amerika 16 i Oceanija 4. Zanimljivo je da je Irska, nekada neupitna katolička zemlja i narod, ali danas zemlja teško pogođena skandalima zlostavljanja, izgubila sudionika na konklavi još 2019. Od siječnja među izbornicima nema ni Austrijanaca. Njemačka stagnira na tri izbornika od 2014. godine.
Dekan Kardinalskog zbora kardinal Giovanni Battista Re (91) i njegovi pomoćnici sigurno će uzeti u obzir faktor upoznavanja kada uskoro budu određivali datum konklave koja treba započeti između 15. i 21. dana nakon smrti ili ostavke pape. Kardinali bi, dakle, u konklavu ušli najkasnije do 12. svibnja. Još jedna zanimljiva činjenica: samo četiri dana kasnije (16. svibnja) bivši nadbiskup Madrida Carlos Osoro Sierra navršava 80 godina. Ovaj Španjolac koji je tek 2016. imenovan kardinalom uhvatio je ”posljednji vlak” za sudjelovanje na konklavi.
Do početka konklave se, od utorka 22. travnja, svakodnevno održavaju takozvane opće kongregacije kardinala na kojima mogu sudjelovati i kardinali koji zbog navršenih godina više ne mogu sudjelovati na konklavi. Na tim sastancima oni mogu pridonijeti svojim iskustvom, a možda čak i sami dati neke poticaje važne za izbor. Na prvoj općoj kongregaciji već je bilo nazočno 60 od ukupno 252 kardinala.
Vjerojatno će puno toga ovisiti o tome koliko će se kardinali bolje upoznati ovih dana.
Na kraju, ostaje za vidjeti hoće li ovaj put jedan od istaknutih kardinala naići na odobravanje “margina”; može li se pronaći kardinal (”kingmaker”) koji može ujediniti različite struje i usredotočiti ih na kandidata sposobnog osvojiti većinu ili će se kardinali s “margina” naposljetku uspjeti dogovoriti da je netko od njih najbolji izbor za novoga papu.
Uzbudljivo pitanje će biti: Hoće li Franjin plan nastaviti izazivati zbunjenost u univerzalnoj Crkvi i nakon njegove smrti – ili kardinali sada ciljaju na neki umirujući pontifikat? Odlučujući čimbenik će, po katoličkom uvjerenju, dakako biti Duh Sveti kada u svibnju zapuše Sikstinskom kapelom i na kraju, zajedno s bijelim dimom, Sveopćom Crkvom, zaključuje svoj osvrt KNA.
(kta)
