Obrazloženje Dikasterija za zakonske tekstove o zabrani brisanja upisa u župnoj matici krštenih koje je objavio Tiskovni ured Svete Stolice na službenim vatikanskim mrežnim stranicama u četvrtak, 17. travnja 2025., u cijelosti je na svojim stranicama prenijela IKA.
Kanonsko pravo ne dopušta izmjenu ili brisanje upisa izvršenih u matici krštenih, osim ako se radi o ispravljanju eventualnih pogrešaka u prijepisu. Svrha te matice je pružiti sigurnost o određenim činima te omogućiti provjeru da je do njih stvarno došlo.
U kan. 535 ZKP-a uvodi se obveza da svaka župa ima svoju maticu krštenih. Ta matica, koju župa mora imati (kan. 535 §1 ZKP-a), služi za upisivanje sakramenata koji, kao što je to slučaj sa sakramentom krštenja, Katolička crkva podjeljuje samo jednom. Budući da je krštenje uvjet za primanje ostalih sakramenata, uz bilješku o krštenju unosi se eventualno bilješka o podjeljivanju drugih sakramenata koji se ne mogu ponoviti (potvrda i sveti red), te se bilježe drugi čini kao što je slavlje sakramenta ženidbe (koji se ne može ponoviti osim ako postoji izjava o ništavosti veze), doživotni zavjeti u redovničkoj ustanovi koji, pak, priječe pristup ženidbi (kan. 535 §2 ZKP-a), promjena obreda (kan. 535 §2 ZKP-a) i posvojenje (kan. 877 §3 ZKP-a), koje u Crkvi predstavlja ženidbenu zapreku (kan. 1094 ZKP-a).
Matica krštenih, samim tim, predstavlja objektivnu potvrdu sakramentalnih čina, odnosno čina vezanih uz sakramente, koje je Crkva kroz povijest vršila. To su povijesne crkvene činjenice koje se moraju uzeti u obzir u svrhu dobrog administrativno-pastoralnog poretka, zbog teoloških razloga, radi pravne sigurnosti, a i zbog moguće zaštite pravâ dotičnog pojedinca i trećih osoba.
Slijedom navedenog, podatke upisane u maticu nije dopušteno mijenjati ili brisati, osim ako treba ispraviti eventualne greške u prijepisu. Premda se u kan. 535 ZKP-a to izrijekom ne navodi, iz imperativne formulacije uredbî, koje propisuju upis i ovjeru činâ, nedvojbeno se može zaključiti ta potpuna zabrana. Kad ne bi imala te opće uredbe o obvezi upisa krštenja, sama Crkva ne bi mogla vršiti sakramentalne čine, budući da je za „valjano“ primanje sakramenata potrebna sigurnost o primljenom krštenju. Služitelj ne može dopustiti slavlje drugih sakramenata ako nije potvrđeno primanje krštenja.
U maticu krštenih je, međutim, prema zakonskoj odredbi, potrebno dodati eventualne nove relevantne okolnosti o kojima se govori u kanonskome pravu, a koje se, u pravilu, moraju očitovati naslovniku župe, kao osobi odgovornoj za maticu. To je slučaj, kao što je već spomenuto, sa stvarnim primanjem potvrde, svetog reda, slavljenjem ženidbe, primanjem redovničkih zavjeta, promjenom obreda i posvojenjem. Neupisivanje ubilježbe tih čina spriječilo bi redovito i jednostavno podjeljivanje sakramenata u Crkvi, jer nije razumna alternativa da se, svaki put i za svaki pojedini slučaj, mora istraživati stvarno prethodno primanje tih sakramentalnih čina što je uvjet za valjanost primanja drugih sakramenata.
Matica krštenih nije popis članova, već evidencija obavljenih krštenja. Kako je njezina jedina svrha potvrđivanje povijesne crkvene „datosti“, nema za cilj činiti vjerodostojnom vjeru pojedinih osoba ili činjenicu da je osoba član Crkve. Naime, primljeni sakramenti i izvršene ubilježbe ni na koji način ne ograničavaju slobodnu volju onih kršćanskih vjernika koji, na temelju toga, odluče napustiti Crkvu.
U maticu krštenih morat će se, ako je to potrebno, unijeti zabilježba ‘actus formalis defectionis ab Ecclesia Catholica’, kad osoba pokaže da želi napustiti Katoličku crkvu. Iako se podaci sadržani u crkvenim knjigama (maticama) ne mogu brisati, s obzirom na svrhu vlastitog interesa i interesa svih uključenih pojedinaca, na jednostavan zahtjev uključene osobe dopušteno je dodati njezina očitovanja volje u tom smislu u sklopu jednog susreta s razmjenom stajališta.
Matica krštenih omogućuje izdavanje potvrda o primljenom krštenju ako pojedinac kani primiti druge sakramente. U tom slučaju, uz navođenje stanja krštenosti zainteresirane osobe, upis je jamstvo s obzirom na treće osobe u Katoličkoj crkvi, bilo u slučaju sklapanja ženidbe, bilo u odnosu na one koji imaju zadaću jamčiti valjano podjeljivanje naknadnih sakramenata ili preuzimanje posebnih obveza (kao što su doživotni zavjeti), koje imaju krštenje kao uvjet.
Cjelokupni je kanonski poredak u duhu tog načela. Kan. 869 ZKP-a, na primjer, uopće ne predstavlja hipotezu o novom podjeljivanju krštenja. Njime se samo dopušta svećeniku podijeliti krštenje sub conditione u slučajevima kad nije sigurno je li pojedinac – obično dijete – primio sakrament. U takvim slučajevima nema novog podjeljivanja krštenja, budući da služitelj kao uvjet za učinkovitost svojih čina polazi od toga da ne želi podjeljivati krštenje ako je osoba već krštena.
Stanje krštenika je, naime, „objektivan“ element te se ne može krstiti onoga tko je već kršten, jer bi to sa sakramentalnog gledišta bilo naprosto „ništavno“.
Za upis činâ potrebno je imati pouzdano saznanje o obavljenom činu. Zato se u kan. 875 ZKP-a zahtijeva da u slavlju krštenja – kao i u drugim sakramentima koji se ne mogu ponavljati – budu nazočni svjedoci, tako da njihova potvrda daje služitelju odgovornom za maticu potrebnu sigurnost o činu koji se dogodio i koji je dužan zabilježiti. Spomenuti svjedok ne može zamijeniti maticu, jer je on samo element sigurnosti za osobu koja mora izvršiti ubilježbu.
Vatikan 7. travnja 2025.
+ Filippo Iannone, OCarm
Prefekt
+ Juan Ignacio Arrieta
Tajnik
