Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače, redovnici, redovnice, novaci i novakinje, članovi družbe apostolskog života, bratstva trećih redova i javnog vjerničkog društva koji djeluju na području Riječke nadbiskupije, okupili su se u riječkoj prvostolnici, katedrali sv. Vida na proslavu Dana posvećenog života. Svečano euharistijsko slavlje, obred blagoslova svijeća i pjevanu Večernju blagdana predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, u zajedništvu s povjerenikom za redovnice Riječke nadbiskupije, Nikolom Uravićem i drugim svećenicima redovnicima. Proslava Svijećnice zaključena je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Čestitajući okupljenima blagdan Prikazanja Gospodinova koji se u Katoličkoj Crkvi ujedno slavi i kao Dan posvećenog života, nadbiskup Uzinić osvrnuo se na povezanost blagdana s posvećenim, redovničkim životom.
„Prikazati se Bogu znači služiti braći i sestrama, ljudima. To je Isusov život. To bi trebao biti i život svake posvećene osobe. To se osobito očituje kroz ono što je svojstveno svim redovničkim zajednicama, a što mi zovemo zavjetima ili evanđeoskim savjetima. Oni su, međutim, smisleni i opravdani samo ako imaju tu dimenziju prikazanja Bogu u otvorenosti i služenju bratu i sestri čovjeku. Bogu nije potrebno naše odricanje, ono je potrebno nama i ima smisla samo ako je usmjereno prema drugima, kako bismo se drugima mogli darovati na nov način, Kristov način. Zavjeti su odricanje koje je usmjereno prema izgradnji našeg boljeg odnosa s Bogom kako bismo se mogli izgrađivati u svom boljem odnosu s bližnjima, onima kojima nas Bog na različite načine šalje. Oni su pomoć u ostvarenju onog poslanja koje nam je Bog povjerio u Crkvi i svijetu – izlazak iz sebe prema Kristu, kako bismo s Kristom u sebi i na Kristov način mogli krenuti ususret braći i sestrama.“, kazao je Uzinić te je u nastavku, služeći se mislima Valerije Kovač iz teksta: „Redovnički zavjeti između potpunog predanja Bogu i angažirane otvorenosti prema drugima“, pobliže objasnio zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće, ističući pri tome kako odricanje nije samo sebi svrha te nije, u prvome redu, usmjereno samo prema onome tko se zavjetuje, nego su zavjeti smisleni i opravdani samo ako imaju dimenziju prikazanja Bogu, u otvorenosti i služenju bratu i sestri čovjeku.
„Prvi zavjet je poslušnost koju s. Valerija definira kao osluškivanje Božjeg govora i duhovno razlučivanje vremena. Poslušnost je odricanje od svoje volje, ne da bi vršio volju poglavara, nego da bi skupa s poglavarom osluškivao volju Božju. To je davanje radikalne prednosti Bogu u vođenju vlastitog života, u njegovom planiranju i određivanju ciljeva. Poslušnost se ne živi pasivnim pokoravanjem Bogu, još manje poglavaru, nego se živi aktivnim oblikovanjem vlastitog života u skladu s Božjom voljom. Zato je ona nešto što treba obnavljati svaki dan, dapače, svaki trenutak ponavljati je osluškujući Božju riječ, ali i promatrajući svijet u svjetlu te Božje riječi otvorenim očima. Dakle, s tom perspektivom neba, gledajući oko sebe svoju braću i sestre, vrijeme i svijet u kojemu živimo. Zavjet poslušnosti treba nas poticati na otvorenost prema ljudima i događajima, na osluškivanje drugih ljudi i promatranje konkretnog trenutka povijesti kao potencijalnog mjesta Božjeg govora.“, kazao je Uzinić te nastavio govoreći o drugom evanđeoskom savjetu – zavjetu siromaštva.
„Zavjet siromaštva je znak da je Bog naš jedini oslonac, jedini zadovoljavajući odgovor na sve naše potrebe i želje, na sva naša traženja. Takva radikalna opredijeljenost za Boga bi trebala biti prepoznatljiva u skromnosti života. To se ne odnosi samo na odricanje od materijalnih dobara nego se odnosi na odricanje od mentaliteta ovoga svijeta kada je riječ o njegovoj potrebi za stjecanjem statusnih simbola moći i utjecaja.“, istaknuo je propovjednik nadovezujući se na posljednji od triju zavjeta, čistoću kao posvemašnju ljubav prema Bogu i prijateljsku otvorenost prema drugima.
„Zavjetovanje se ne živi pozitivno onda kada je praćeno žaljenjem za onim čega smo se odrekli, nego onda kada se živi oduševljeno i kada nas potiče na služenje drugima. Što je čovjek intenzivnije povezan s Bogom, to je sposobniji za autentičniji odnos s drugima. Zavjet čistoće nas oslobađa za slobodu i nenavezanost. Taj zavjet nas osposobljava da možemo biti graditelji ljudskih odnosa kojima je na prvom mjestu svaki čovjek, bez obzira na sve naše ljudske podjele i ograničenja, kao biće kojeg Bog ljubi i koji je potreban istinske ljubavi.“, zaključio je nadbiskup i pozvao Bogu posvećene osobe na obnovu redovničkih zavjeta, za osobno posvećenje i služenje braći i sestrama.
Objavljeno: 3. veljače 2024.
