Uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, koji se slavi 10. veljače, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je niz video priloga u kojima se istražuje značaj bl. Stepinca za četiri redovničke zajednice: dominikance, franjevce kapucine, salezijance i franjevce konventualce.
U trećem dijelu o značaju bl. Alojzija Stepinca za franjevce kapucine u Zagrebu govori fra Goran Rukavina, OFMCap., župnik Župe sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi i gvardijan istoimenog samostana.
Fra Rukavina kazao je na početku kako su kapucini u Dubravi posebno vezani uz bl. Alojzija Stepinca. Zagreb se počeo naglo širiti 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća, a u istočnom dijelu grada izgrađeno je radničko naselje. Nadbiskup Stepinac htio je da kapucini ponovno dođu u Zagreb. Prvi put su došli u 17. stoljeću, točnije 1618. godine. Samostan su imali uz kulu Lotrščak na Gornjem gradu.
Kako su se na istočnom dijelu grada naseljavali uglavnom radni ljudi iz seoskih sredina, govori fra Rukavina, kao siromašni, pučki fratri, kapucini dolaze zbog svoje jednostavnosti i propovijedanja na razumljiv, pučki način. Dok je trajala gradnja crkve u Dubravi, franjevci kapucini fra Maks Mašić i sluga Božji fra Ante Tomičić živjeli su u Župi sv. Jeronima u Maksimiru i odande su dolazili djelovati u Dubravu. Kad se počela graditi crkva, fra Maks Mašić ishodio je potrebne dozvole, dok je fra Tomičić prikupljao materijalna sredstva.
Crkva je izgrađena ponajviše zahvaljujući dobročinstvima i darovima nadbiskupa Stepinca, koji je odlučio kako će nova crkva biti posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu. Gradnja je završila krajem 1941. godine, a nadbiskup Stepinac crkvu je blagoslovio na Novu godinu 1942. Tom prigodom poručio je: „Božjom pomoću dovršili smo ovu župnu crkvu, posvećenu sv. Mihovilu Arkanđelu. Srcem punim zahvalnosti prema svemogućem i dobrom Bogu, koji je jači od svih ratnih neprilika i prilika, otvaramo ovu novu župu na istočnoj periferiji našega Zagreba. Otvaramo je usred ovog radničkog naselja, koje kao da niče iz zemlje, otkad je naša državna vlast pristupila rješavanju pitanja radničkih stanova. Posvetili smo ovu župnu crkvu i ovu župu sv. Mihovilu Arkanđelu.“
Nadbiskup Stepinac pozvao je okupljeni puk da ova župna crkva svraća njihov pogled, misli i želje na jedan drugi svijet. „Onaj svijet, koji jedini ima trajnu vrijednost. Onaj svijet blaženih duhova, kamo smo i mi po Božjem milosrđu određeni da dođemo, ako izvršimo što Bog od nas traži. Onaj svijet, kamo se ne stiže bez velikih borbi, muka i pogibelji, ali za koji se isplate sve žrtve i muke. Onaj svijet blaženih duhova, kojemu je na čelu sv. Mihovil Arkanđeo, kojega kao čuvara i zaštitnika časti Sveta Crkva.“
Propovijedajući o zlu i opasnosti od đavla, Stepinac je naglasio kako je dobar Bog, „kad je nama ljudima, naočigled tolikih pogibelji koje nam prijete sa strane pakla, dao svete anđele za zaštitnike, a njima na čelu sv. Mihovila Arkanđela, kojemu smo posvetili ovu župnu crkvu i župu.“ Dodao je kako anđeli pomažu u životnim borbama na više načina: „Oni nam nadahnjuju dobre misli i potiču volju na dobro. Oni su na vidljiv način upozorili pobožne pastire na rođenje Sina Božjega. Oni su na vidljiv način upozorili žene na uskrsnuće Sina Božjega iz groba. Oni su na vidljiv način upozorili apostole i učenike prilikom Kristovog Uzašašća na nebo, da će Krist opet doći na ovaj svijet da sudi sve ljude. (…) Oni prinose Bogu naše molitve i naša dobra djela. (…) Oni nas štite u pogibeljima. (…) Oni su glasnici volje Božje čovjeku.“
„Srcem dakle punim zahvalnosti prema Bogu Stvoritelju podigosmo ovu župnu crkvu i otvaramo danas ovu župu na čast sv. Mihovila Arkanđela, da u ovo bezbožno vrijeme bude na pomoć svima župljanima, i našoj nadbiskupiji, i gradu Zagrebu, i čitavoj našoj domovini“, istaknuo je nadbiskup Stepinac i pozvao okupljene vjernike da preporuče sebe i sve svoje zaštiti sv. Mihaela.
Na kraju homilije ocima kapucinima Stepinac je poručio: „Pasite i vi ovo stado ljubavlju Kristovom. Pasite ih primjerom svetoga života. Pasite ih marljivim tumačenjem riječi Božje i kršćanskog nauka. Pasite ih stvarno, to jest od sveg srca i samo Boga radi, ne iz zemaljskih motiva. Pasite ih i milostinjom u prvom redu duhovnom, a koliko budete mogli i tjelesnom, već prema bijedi pojedinca.“
Fra Rukavina istaknuo je kako je desni vitraj iza oltara, koji prikazuje Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, dar nadbiskupa Stepinca prigodom blagoslova crkve 1942. godine.
Dodao je kako se o značaju Stepinca za kapucine ne može govoriti a da se spomene Stepinčevo inzistiranje da se među hrvatskim narodom počne štovati Leopold Bogdan Mandić. Na Staru godinu 1945., tri godine nakon smrti Leopolda Mandića, Stepinac je pozvao svećenike i puk da što prije prevedu Mandićev životopis na hrvatski kako bi se naš narod upoznao sa svetošću njegovog života.
Fra Rukavina naglasio je kako je u međuvremenu nadbiskup Stepinac razmijenio 17 pisama s poznatim kapucinom i tadašnjim provincijalom prof. dr. sc. Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem. Blaženik u pismima potiče na štovanje i na širenje glasa svetosti Leopolda Bogdana Mandića. U jednom od pisama Stepinac piše: „A onda, kad dođe taj dan, i kad u našoj domovini svanu dani slobode, (a doći će sigurno) onda nastojte, da biografija oca Leopolda doživi toliko izdanja, koliko ih do sada još nismo zapamtili u našoj domovini u svetačkim biografijama. Bit će po mom skromnom mišljenju veliki glad za takovom duševnom hranom, koji će prouzročiti suludo materijalističko naziranje na svijet, što ga danas promatramo, a koje se, dakako posve uzalud trudi, da glad srdaca i duša ispuni brojkama o udarničkoj proizvodnji čelika, ugljena, petroleja, električne struje i sličnih stvari. Tada će tim dušama divni lik dragog oca Leopolda biti sigurni putokaz k smirenju srca i duše u Bogu, kad je on, kao malo koji čovjek naših dana, umio unositi mir Božji preko ispovjedaonice i inače u ojađena, i izmučena srca ljudska. A vi se svi, kao sinovi istoga Reda trudite, da duh oca Leopolda živi uvijek u ovoj provinciji. Biti će onda dobro i hrvatskom narodu. Jer pravu sreću i napredak jednoga naroda ne stvaraju ljudi sile, galame i vike, makar se pričinjali veliki, nego ljudi molitve, pokore, žrtve.“
Župa je 2022. godine proslavila 80 godina postojanja, a fra Goran Rukavina istaknuo je kako župna crkva dosad nije posvećena. Misno slavlje posvete župne crkve sv. Mihaela Arkanđela predvodit će zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u nedjelju 30. ožujka 2025.
