Papa Franjo je, 1. veljače 2025. u bazilici svetog Petra predvodio Prvu Večernju blagdana Prikazanja Gospodinova, koji se podudara sa Svjetskim danom posvećenog života. Tom prigodom osvrnuo se na obveze koje nosi taj životni put, proširujući ih na obveze svakog vjernika. Razmišljao je o tri zavjeta koji obilježavaju posvećeni život, preko kojih Bogu posvećene osobe mogu također biti – kako je rekao – nositelji svjetla za žene i muškarce našega vremena, piše Vatican News.
Prva je zraka svjetla zavjet siromaštva, koji ima svoje korijene u samom Božjem životu, vječnom i potpunom uzajamnom daru Oca, Sina i Duha Svetoga. Ostvarujući siromaštvo na taj način, posvećena osoba, slobodnim i velikodušnim korištenjem svega, postaje nositelj blagoslova. Donosi svjetlo koje rastvara sjene sebičnosti, pohlepe, ovisnosti te nam, naprotiv, omogućuje isticati vrijednosti sabranosti, velikodušnosti, dijeljenja i solidarnosti.
Jasni odnosi, protiv “zla izolacije”
Drugo je svjetlo ono čistoće, simbola “apsolutnog primata Božje ljubavi” koja postaje izvor i uzor svake druge ljubavi.
Živimo u svijetu često obilježenom iskrivljenim oblicima osjećajnosti, u kojemu nas načelo “ono što ja volim” – to načelo – potiče da u drugima tražimo zadovoljenje vlastitih potreba, a ne radost plodonosnog susreta.
To je zatvaranje koje u odnosima stvara površnost i nestalnost, egocentrizam, hedonizam, nezrelost i moralnu neodgovornost, u kojima trenutni partner zauzima mjesto muža ili žene za cijeli život, a mjesto djece koja se prihvaćaju kao dar, zamjenjuju ona koja se smatraju “pravom”, ili se uklanjaju kao “smetnja”. Ljudskim je odnosima – prema Papinim riječima – prijeko potrebna nutarnja jasnoća.
Sveti Otac stoga muškarcima i ženama dvadeset i prvog stoljeća predlaže model čistoće kao protuotrov za “zlo izolacije”, primjer slobodne i oslobađajuće ljubavi, poštovanja vlastitog i tuđeg prostora. Kako je to lijek za dušu, susretati redovnike i redovnice sposobne za takav zreli i radosni odnos! – istaknuo je Papa. Odluka je to koja je simbol ljubavi koja se daruje, ali se u njoj ipak mogu kriti dvosmislene i štetne pojave. Kada čistoća postane izvor tuge i nezadovoljstva, postoji opasnost da ostanemo robovi te krhkosti i razvijemo prave dvostruke živote – primijetio je te napomenuo – Borba protiv iskušenja dvostrukog života svakodnevna je.
“Rijeke riječi i slika” a da se nikada nisu stvarno sreli
Treća je zraka svjetla zavjet poslušnosti, također prikazan odnosom između Isusa i Oca, izrazom oslobađajuće ljepote sinovske, a ne služinske ovisnosti, bogate osjećajem odgovornosti i nadahnute uzajamnim povjerenjem. Odnos je to dara i odgovora, nužniji nego ikad u današnjim prostorima, u kojima smo skloni puno pričati, a malo slušati, od obiteljske do radne sredine, pa sve do prostora društvenih mreža. U svakodnevnom razgovoru dolazi do preklapanja odgovora, čime se gubi smisao dijaloga, „blaga“ sadržanoga u riječima sugovornika.
Možemo razmijeniti rijeke riječi i slika, a da se nikada zapravo ne sretnemo, jer se nikada ne zauzimamo jedan za drugoga.
Zlo usamljenosti može se pobijediti upravo konkretnim slušanjem, u kojemu govor i slušanje prati konkretno djelovanje. Darivati sebe, pa i po cijenu odricanja od vlastitog ukusa ili sklonosti, otvara mogućnost otkrivanja smisla vlastitog života u velikom Božjem planu – napomenuo je Papa.
Autentični “povratak izvorima”
Na kraju, Papina je želja za posvećeni život također nada u povratak izvorima.
Ali ne povratak iskonu kao povratak u muzej, ne. Povratak upravo na samo ishodište našeg života.
Riječ je o obnovi koja, umjesto da se razvije u susrete i okrugle stolove organizirane o nekoj temi, nalazi svoju bit u činu klanjanja.
Pomalo smo izgubili osjećaj klanjanja. Previše smo praktični, želimo činiti mnoge stvari, ali… klanjanje. Sposobnost klanjanja, u tišini.
(kta/rv)
