Euharistijskim slavljem koje je u žepačkoj župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u petak 31. siječnja 2025. godine predvodio banjolučki biskup Željko Majić u koncelebraciji 19 svećenika i u prisustvu više stotina učenika, djelatnika i ostalih vjernika proslavljen je blagdan sv. Ivana Bosca, zaštitnika Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ te je svečanom akademijom obilježena 25. obljetnica rada gimnazije.
Na početku misnog slavlja sve okupljene je pozdravio žepački župnik i dekan preč. Predrag Stojčević. Salezijanskoj zajednici je čestitao blagdan njihova utemeljitelja, pozdravio je sve prisutna, a posebno je pozdrave uputio biskupu Majića kojemu je ovo bio prvi posjet župi sv. Antuna Padovanskog i KŠC-u „Don Bosco“. „Neka nas sve ujedini ljubav prema Bogu kao što je to don Bosco pokazao u svom životu“, poručio je žepački župnik.
Na samom početku misnog slavlja biskup Majić je sve okupljene pozdravio „na veliki dan kada slavimo velikog sveca Katoličke crkve, sv. Ivana Bosca“, a salezijanskoj je zajednici uputio čestitke. Pozvao je okupljene vjernike da se u svom životu zagledaju u likove svetaca koje Crkva stavlja pred njih.
Mons. Majić je u propovijedi kazao „da smo se okupili da zahvalimo Bogu na velikom daru sveca Ivana Bosca čije djelo živi i danas preko njegovih duhovnih sinova i kćeri“. Osvrnuo se na riječi trojice papa koji su o don Boscu govorili biranim riječima. Papa Pio IX. na dan don Boscove kanonizacije o njemu je govorio kao o prvotnom, vrhovnom, glavnom odgojitelju, odgojitelju ljudskog uma i srca; sv. Ivan Pavao II. ga je 1988. godine, prigodom 100. obljetnice smrti, nazvao ocem i učiteljem mladeži; papa Benedikt XVI. u enciklici Deus Caritas est ubraja ga među deset najistaknutijih uzora kršćanske ljubavi u povijesti Crkve.
Gdje sve počinje?
„Gdje je to sve počelo? U obitelji, žarištu vjere. Zato mi je tako drago kada večeras ovdje vidim djecu, roditelje, bake i djedove. Želim i u ovoj sv. misi pozvati sve vas, i tu nakanu na Kristov oltar prinijeti, da nam obitelji budu zdrave, žarišta vjere, mjesto uzajamnog susreta, ljubavi, molitve i zajedništva, napose one ljubavi koja je po Isusu Kristu zahvatila i sv. Ivana Bosca.“
Biskup Majić se potom u kratkim crtama osvrnuo na osnovne podatke o životu don Bosca. Istaknuo je da mu je Bog usadio oštroumnost i želju za znanjem, ne samo intelektualnim, već prije svega onim koje govori kako čovjeku pomoći da se spasi. „Njegov program bi se mogao sažeti u riječi: Boga častiti i Boga moliti. Njegov rad s mladim ostat će trajno obilježje reda kojeg će utemeljiti – salezijanaca“, kazao je banjolučki biskup.
Progovorio je i o utjecaju sv. Franje Saleškog na don Bosca. Don Bosco je uzeo za uzor sveca odgojitelja, sv. Franju Saleškog da odgaja njegove odgajanike za svece. Istaknuo je da u ovoj Svetoj godini svi trebamo posvijestiti poziv svakom kršteniku na svetost. Istaknuo je da je do danas 160 duhovnih sinova i kćeri sv. Ivana Bosca proglašeno svecima, blaženicima i slugama Božjim. Izrazio je nadu da će i don Boscovi sinovi u Žepču ostaviti sveti trag.
„Apostolat mladih trajno će obilježiti njegov život tijekom kojeg je iz njegovih oratorija, što je posebno važno napomenuti u ovom vremenu krize duhovnih zvanja, već za vrijeme njegova života zaređeno 3000 svećenika. Jedna od molitva u ovoj svetoj misi treba biti i naša zajednička molitva i nakana za nova duhovna zvanja da dobri Bog, po zagovoru sv. Ivana Bosca, Crkvi svojoj udijeli dobrih, vrijednih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Da nam katolički školski centri, crkvene ustanove, dijecezanske i redovničke, budu oratoriji, rasadišta novih duhovnih zvanja“, naglasio je biskup Majić. Pozvao je mlade da kada primijete da je Božje oko „palo“ na njih ne okreću pogled od tog „milog Isusova pogleda“, nego se zagledaju u njega i ne boje krenuti na put na koji ih poziva. „Na tom putu nikada nećete biti sami jer će Isus biti uvijek s vama.“
Mons. Majić je podsjetio i na slugu Božjeg, prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji je u svom djelovanju započeo upravo s otvaranjem odgojnih i socijalnih ustanova.
Dodao je da Crkva danas treba zdravu, duhom Božjim ispunjenu mladost koja je „naša radost u sadašnjosti i, nadamo se, naša svijetla budućnost“.
„Potrebna je ustrajna molitva i predani, a ne najamnički rad. Dosta je Crkvi Božjoj najamničkog rada i biskupa, i svećenika, i redovnika, i redovnica, i odgojitelja. Potreban je onaj predan rad, rad u zanosu Duha Svetoga, rad ispunjen Božjom ljubavi. Jedino takav rad, rad u tom duhu, donosi plodove kakvi su obilježili rad i život sv. Ivana Bosca“, kazao je biskup Majić. Pozvao je mlade da u svakom svom danu nađu vremena za Boga kroz molitvu, misu i redoviti sakramentalni život te da teže i ustraju na putu vjere.
Na kraju misnog slavlja zahvalu biskupu Majiću, žepačkom župniku i dekanu preč. Predragu Stojčeviću i svim okupljenim uputio je ravnatelj KŠC „Don Bosco“ don Ivan Širić.
„Naša gimnazija ostaje uporište autentične antropologije“
Potom je u KŠC „Don Bosco“ održana svečana akademija koju su zajedno s učenicima priredili profesorica hrvatskog jezika Zrinka Mandurić i profesor glazbene kulture Filip Klarić. Kroz misno slavlje i samu akademiju glazbeni dio programa je izveo zbor i orkestar KŠC-a „Don Bosco“. Akademiji su nazočili brojni dužnosnici s područja Žepča u tijelima federalne, županijske i općinske vlasti, gosti iz drugih katoličkih školskih centara te brojni prijatelji Centra. Cijeli program je bio u znaku hoda kroz prošlost, sadašnjost i s pogledom na budućnost hrvatskog naroda na tom prostoru. Voditeljica programa Martina Šimunović istaknula je kako je prije 14 godina također, ali tada kao učenica, vodila program u prigodi proslave zaštitnika Centra. Kazala je da je završila studij u Zagrebu, udala se i dobila dvoje djece te da živi i ostat će živjeti u svom rodnom kraju. „I ja sam poput Stane iz Araličina romana o Žepču ‘Japundže’ provela mladost na školovanju u Zagrebu, ali danas svoj obiteljski život živim ovdje gdje mi srce drukčije tuče“, posvjedočila je voditeljica programa.
U svom obraćanju ravnatelj KŠC-a „Don Bosco“ don Ivan Širić je podsjetio da su gimnazije rasadnici budućih moralnih i kompetentnih članova društva jer pružaju široko obrazovanje koje potiče kritičko mišljenje, odgovornost i intelektualnu znatiželju. „No, katolička gimnazija ide korak dalje – ne samo da razvija znanje i vještine, već oblikuje cjelovitu osobu, sposobnu živjeti po evanđelju, u istini, ljubavi i služenju bližnjima. Upravo to već 25 godina nastojimo živjeti i svjedočiti u Katoličkom školskom centru ‘Don Bosco’ u Žepču.“
„Kao što je don Bosco stvarao domove u kojima su se mladi osjećali prihvaćenima, voljenima i odgajanima za život, tako i mi, u zajedništvu učenika, roditelja i odgojitelja, kroz odgojno-obrazovni proces nadahnut preventivnim sustavom svetog Ivana Bosca, gradimo školu u kojoj se ne uči samo za ocjene, nego za život – život koji je dar, poslanje i prilika za služenje drugima… U vremenu u kojem se različite ideologije dehumanizacije i rodne teorije nastoje nametnuti kao nova norma, naša gimnazija ostaje uporište autentične antropologije, koja u Kristu prepoznaje puninu ljudskog dostojanstva i poziva mlade da hrabro kroče putem istine i ljubavi“, istaknuo je između ostalog u svom govoru ravnatelj KŠC „Don Bosco“.
Izrazio je i duboku zahvalnost svim umirovljenim i pokojnim djelatnicima gimnazije. „Dobro vam je poznato da smo s ponosom njegovali kršćanski odgoj, tradiciju, jezik i kulturu našeg naroda ovdje u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćemo uz Božju pomoć te blizinu svih naših podupiratelja i dalje biti svjetionik našeg herceg-bosanskog naroda ovdje u Žepču. Na koncu ne preostaje mi ništa drugo doli zazvati po zagovoru sv. Ivana Bosca i naše Majke pomoćnice kršćana Božji blagoslov na prošlost, sadašnjost i budućnost ove don Boscove kuće, a posebno naše Gimnazije ovdje u Žepču“, kazao je ravnatelj don Ivan Širić.
„Jučer, danas, sutra“
Tema povijesti hrvatskog naroda žepčakog kraja, nedaća i radosti, odlaska i povratka, protegnula se kroz cijeli program u čijem je središnjem dijelu bio dramsko-glazbeni prikaz koji je donio priču pod nazivom „Jučer, danas, sutra“. Jučer je obilježio dolazak Hrvata na Žepačko polje, danas je to vrlo teška priča o masovnim odlascima ljudi iz tog kraja, a koja će, nadamo se, kako je rečeno, u budućnosti biti zaboravljena. Priča je inspirirana životnim putom Žepčanke Stane Antolović, junakinje Araličina romana „Japundže“.
Cijelu priču su pratili učenici koji su kao dijelove priče predstavili i pjesme žepačkoga kraja: „Svadli se orli i sokoli“ koju je uglazbila žepačka vokalna skupina „Emptiane“, „Pjesmu o Žepču“ koju je napisala bivša učenica Katarina Galić, a uglazbio profesor Filip Klarić te pjesmu „Prijatelji znam što srce sanja“ čiji je autor Antun Pejinović Ginge, a koju su uglazbili učenici Silvio Batina i Karlo Budimir uz pratnju profesora Antonija Vinceka i profesora Filipa Klarića. Ljubav prema Bogu i rodnoj grudi je poruka koju je tu večer odaslana Žepčacima diljem svijeta.
Svim dosadašnjim ravnateljima gimnazije uručene su prigodne zahvalnice (don Mirku Barbariću, don Josipu Krpiću, profesorici Slavici Jukić i profesorici Marijani Grlić). U svom obraćanju uime svih bivših ravnatelja don Josip Krpić je poslao poruku mladima da ne zaboravljaju svoj rodni kraj i da uz sve prisutne poteškoće, ne samo „niknu“, već i „cvjetaju“ u njemu.
Na samom kraju akademije biskup Majić je kazao da je ostao duboko dirnut svim točkama i sudionicima programa, njihovim poletom i radošću te je zahvalio na vrhunskoj izvedbi i porukama koje su upućene. Rekao je da ga je iznimno dojmilo iskustvo voditeljice programa. „Otići ću iz Vašeg mjesta, vašeg grada, vaše župe, ovog Centra duhovno obogaćen i zato vam iskrena hvala. Nosit ću vas u svom srcu i u molitvama…“ Dodao je da se pridružuje poruci ove akademije koju naglašava i u svojoj banjolučkoj biskupiji obilazeći tamošnje malobrojno vjerničko stado: „Tu je Bog htio da se rodim, tu je Bog htio da živim, ja ću vršiti volju Božju…“
Podsjetimo, salezijanci su u Žepče došli 1995. godine u vrijeme dok je u BiH još trajao rat i do danas su jedina salezijanska prisutnost na prostoru BiH. Kamen temeljac za izgradnju Centra položen je 1997. godine, a 1999. godine započinje s radom Tehničko-obrtnička škola. Opća gimnazija, koja danas ima i prirodoslovni i jezični smjer, započela je s radom 2000. godine.
(kta)
