U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Osovi kod Žepča misnim slavljem koje je predvodio mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, u koncelebraciji s 21 svećenikom i u prisutnosti brojnih vjernika u petak 31. siječnja 2025. godine obilježena je 27. obljetnica smrti misionara fra Vjeke Ćurića. Fra Vjeko je rodom iz župe Osova, iz sela Lupoglav, a u Ruandi je misijski djelovao od 1983. do tragične smrti 31. siječnja 1998. godine u Kigaliju, glavnom gradu te afričke države.
Na početku misnog slavlja osovski župnik fra Željko Brkić je pozdravio predsjedatelja misnog slavlja mons. Tunjića, kreševskog gvardijana i župnika fra Josipa Tomasa, žepačkog župnika i dekana preč. Predraga Stojčevića te sve ostale svećenike, časne sestre, obitelj pokojnog fra Vjeke i okupljene vjernike. Kazao je da je 31. siječnja veliki dan za osovsku župu jer taj nadnevak pred vjernike stavlja izniman primjer vjere, pokojnog fra Vjeku, ali i poručuje da ljubav pobjeđuje.
Na početku propovijedi mons. Luka Tunjić je kazao da trebamo posebno biti zahvalni Bogu za ispunjen život fra Vjeke Ćurića te da molimo Gospodina uskoro bude uzdignut na čast oltara, čašćen kao blaženik i svetac. „Prisjećajući se i moleći za fra Vjeku molimo i za 70-ak hrvatskih misionara razasutih diljem svijeta, ponajviše u Africi“, kazao je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH. Dodao je da mu je posebno drago da je na misnom slavlju tog dana prisutan i vlč. Gabrijel Jukić, misionar u Ugandi, rodom iz susjedne župe Žepče.
Potom je posjetio na Sinodalni hod Katoličke crkve u kome papa Franjo želi posebno naglasiti dvije teme: odgovornost svih krštenika za stanje u Crkvi i za njezinu budućnost te potrebu da mjesne Crkve čuju jedna drugu, da Crkve s različitih strana svijeta podijele između sebe iskustvo i svjedočenje vjere. Kao primjer je naveo da mi na Zapadu obljetnice doživljavamo obično kao sjetne i tužne dana, dok u Africi, u župi Kivumu gdje je djelovao fra Vjeko, vjernici taj dan radosno obilježavaju. Učenici škole koja nosi fra Vjekino ime organiziraju sportska natjecanja, priređuju se izložbe učeničkih radova i na puno drugih načina radosno se prisjećaju djela hrvatskog misionara iz BiH.
Mons. Tunjić je prisutne podsjetio na riječi sv. Tome Akvinskog: „Svetost ne znači puno znati, puno razmatrati; velika tajna svetosti znači puno ljubiti.“ Istaknuo je da je fra Vjeko zaista činio velika djela kršćanske ljubavi za ljude u Ruandi. Naviještao je Radosnu vijest, pomagao im u svakodnevnom život, spasio na desetke tisuća osobo tijekom strašnog krvoprolića i genocida u Ruandi. „Fra Vjeko je propovijedao djelima i ljubavlju“, kazao je mons. Tunjić.
„U Kivumu, gdje se danas nalazi Centar „Otac Vjeko”, vlč. JVM Samarwaom, koji je bio treći razred osnovne škole kada je fra Vjeko stigao u njegovo mjesto, 2021. godine je kazao: ‘Vjeko nikada neće umrijeti u nama, nego će živjeti vječno. Prisjećat ćemo se njegove velikodušne ljubavi, čije djelovanje nikada neće prestati – čemu je dokaz i ova škola s njegovim imenom. Vjeko treba biti naš uzor u činjenju djela ljubavi, trebamo ga oponašati te voljeti jedni druge’“, podsjetio je na riječi svećenika iz Kivuma nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela. Pozvao je vjernike da još bolje upoznaju život fra Vjeke, ali i da budu zauzeti, ne samo djeca, već i odrasli, u molitvi i pružanju pomoći misionarima. Kazao je da je u 2024. godini ubijeno 13 misionara, a da je prethodnih godina taj broj bio između 20 i 40.
Na kraju je kazao da fra Vjeko, njegov primjer ljubavi za bližnje, njegov život, ostaje vjernicima primjer, uzor, inspiracija, ali i poticaj da i danas pomažu misijsko poslanje Crkve.
Liturgijsko pjevanje je animirao dječji zbor župe Osova pod ravnanjem s. Mirjam Ravnjak, a misno slavlje je prenosila Radio Marija BiH.
Hrvatski misionar fra Vjekoslav Ćurić ubijen je 31. siječnja 1998. godine u glavnom gradu Ruande Kigaliju. Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, rođen je 26. travnja 1957. godine u Lupoglavu u župi Osova, nadomak Žepča. U franjevački red stupio je 15. srpnja 1976. godine, a za svećenika je zaređen 21. lipnja 1982. godine u Sarajevu. Iste te godine odlazi u Pariz na priprave za misionarski poziv, a 18. kolovoza 1983. godine u Ruandi započinje svoju misionarsku djelatnost.
U stravičnom građanskom ratu između dvaju najbrojnijih ruandskih naroda, Hutua i Tutsia, koji je u tri mjeseca 1994. godine odnio više od milijun života, bio je poznat kao pomiritelj i pomagač brojnim stradalnicima obaju naroda. Zvali su ga da se skloni na sigurno, no on je odgovorio: „Tko će im pomoći, ako ja odem?“. Sahranjen je u crkvi u Kivumu koju je izgradio sa svojim vjernicima, u zemlji koju je volio i među narodom kojemu je zdušno služio. O fra Vjeki je napisana knjiga i snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova.
(kta)
