Na Staru godinu, 31. prosinca 2024., biskup Petanjak predvodio je u katedrali Misu zahvalnicu.
U homiliji je poručio:
Za nama je jedna godina koju smo doživjeli i proživjeli, sa svim teškoćama iz kojih smo živi izišli, s jednim novim i velikim iskustvom, koji ćemo možda pamtiti zauvijek.
Ova večernja euharistija s jednim posebnim naglaskom na himan Tebe Boga hvalimo kao da nekako pokušava ispraviti nepravdu i na jedan skroman način ipak na kraju Bogu reći jedan Hvala za proteklih 366 dana!
Na sličan način mogli bismo reći da se i liturgijska čitanja pridružuju ispravljanju nepravde prema posljednjem danu u godini jer slušamo Proslov Ivanovog evanđelja kao na Božić.
Koliko god ga slušali, koliko god o njemu razmišljali i govorili, nikad nećemo spoznati pravu dubinu Božjega utjelovljenja i nikada svojim govorom nećemo moći izreći sve bogatstvo njegovog značenja, ne samo za čovjeka nego za cijeli svemir, za sve što je stvoreno.
To dijete koje je začeto i rođeno na jedan neuobičajen način, od samog svog dolaska postaje kamenom spoticanja i znakom osporavanja i njegovo se rođenje tek pravo razumije kroz njegovu muku, smrt i uskrsnuće, a opet se ne radi o nekom neobičnom čovjeku, ni o velikom proroku, ni o nekom tko bi ukazivao na Boga, nego upravo o Bogu samome. Sam Bog, Bog sam među nama, Emanuel u punini značenja tog imena. Bog u ljudskom liku i obličju, utjelovljeni Bog.
I dođe prebivati među nas, ostati s nama kako bismo mi mogli postati sinovi i kćeri Božje, kako bismo mogli postati djeca Božja, postati jedno s njim.
Isus kaže za sebe da je Svjetlo svijeta i mi vjerujemo da je Svjetlo, jer svjetlo nam omogućava da vidimo zbilju, stvarnost onakvom kakva je. Nama je potreban Isus Krist kao Svjetlo kako bi smo sve više i više razotkrivali i upoznavali sami sebe u pravom svjetlu i upoznali što još trebamo postati.
Ta egzistencijalna stvarnost. To što uistinu jesmo slično je ovom posljednjem danu u godini. U njemu vidimo proteklu godinu i sve do sada protekle godine i to je ono što znademo o sebi. To je ono što smo uspjeli s pomoću Božjom otkriti o sebi, upoznati sebe, vidjeti se svaki puta u drugačijem svijetlu.
A dan i nova godina koji su pred nama to je ono što već je, ali mi to još pravo ne vidimo, ne znamo. Možda nešto naslućujemo ili kao kroz maglu vidimo.
Nova godina koja je pred nama je kao dani u kalendaru: već su napisani, sve se već zna, a zapravo se ništa još ne zna. Bog sve već zna kako će biti, a nama je sve to još u potpunosti sakrito. Vidimo, a ne vidimo. Znamo, a ne znamo. Sve je već tu, ali mi sve to moramo ispuniti sadržajem svoga života, kako bismo se i opet vidjeli u boljem i drugačijem svijetlu.
IŽ
